Din-8
STID Kada me ti gledaš lijepa sam od srećeKo trava dok po njoj kapi rose teku,Moje tašto lice prepoznati nećeNi visoke trske kad siđem na rijeku.Ja se svojih tužnih, jadnih usta stidim,I koljena grubih, i razbita glasa.Sada, kad si ovdje, i gledaš me, vidimKoliko sam jadna, gola do užasa.Nijedna stijena na tvom dugom putuNe bje tako gola u svjetlu svitanjaKao ova žena što pjeva u kutuRadosno, i koju vidje kako sanja.Ušutjet ću da se bi sreću moju znaliOni što ravnicom prolaze i žurePo tom bljesku što mi grubo čelo paliI po tome kako ruke mi drhture.Noć je i po travi kapi rose teku;O gledaj me dugo, ko nikad u životu,Jer već ranom zorom , silazeć na rijeku,Ljubljena će tvoja odnijeti ljepotu
05.01.2008. u 7:04 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara