ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

NIKAD VIŠEnikad više ne otvaraj vrata u predvečerja ranih ljubavi kad nas odjednom prevare sve riječi i svi nas pogledi dotaknu da se više ne vrate nikad više svoje srce ne iznosi na dlanu tek uđi u neke tople sobe gdje je vrijeme mladosti pogodno gdje bi se mogli na tren pronaći u zaboravljenom refrenu pjesme gdje bi mogli pričati satima i ne znati da li su nam godine prošle nemoj više ljubavi otvarati oči u predzorje kad utihnu posljednji glasovi kad se od osame nasloniš uspomenom na prozore pod kišom koja zna i hoće a mi tek ljubavni i dobro raspoloženi nismo ni znali da nam je srce u oku raslo i preraslo sve okvire ne izgovaraj više riječi koje si u sumraku sobe učila na pamet da ih dugo nosiš nanizane oko vrata ne otvaraj više vrata u rana predvečerja ljubavi podivljat će rijeke zbog usana neljubljenih nećemo se snaći što nam je bilo davno jedno vrijeme nećemo više znati ni ljubiti kako smo znali neće više biti ni takvih poraza ni takvih pjesama pa čak ni smrti ako otvoriš vrata istom kretnjom nekome tko će doć