ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

Ni sam ne znam kako da pocnem ovo pismo ,jer uvijek mislim kako je ostalo nesto nedoreceno,jer mi imamo svega osim vremena i bojim se da sam nesto zaboravio ti reci.Sad oni koji citaju dijele svoje komentare i misljenja...a zato i je forum ...da daju ocjene ljudskim piskaranjima...Tko sam zapravo ja malena? Ma koliko god jednostavno izgledalo odgovorit ,meni nedostaju rijeci da opisem....zivot mi je na dva dijela podijeljen,jedan za sve oko mene,jedan za onaj mali dio osoba koje su rezervirale svoje mjesto u mom zivotu, a cak i oni se nekad pitaju da li je to sto vide istina i uvijek nedoreceno ostaje...hm, tebe sam vidio tu noc dok je kisa padala, gledao sam tvoje sjajne oci,kosu tvoju,pokrete ruku koje sam htio da me zagrle...znao sam da oboje imamo tajne i da ce trebati vremena za povjerenje,ali ipak sam htio vise jer rijetko se desi da nam netko udje u zivot iznenada i tu ostane,priznali mi to ili ne...kad god sam htio reci nesto bojao sam se da ne povrijedim te, da ne slazem...jer lako je povrijediti nekog,posebno tako lijepog i krhkog kao ti...samo je ta kisa padala sve jace, a tako je i moje srce udaralo,trudio sam se da osjecaje gurnem duboku ispod stola,nije islo...svaku moju rijec si upijala, a ja sam bio stur,nedorecen..zivot mi je takav...bojim se da mi netko ne pridje,jer ce netko ostati povrijedjen..iskustvo...ne znam ali to mi je zivot malena...zivot koji zivim nitko ne zna, okruzen lazima,spletkama,igrama,podmetanju,boli ....skrivam se iza tisucu imena..hodam po kisi...a ipak si me poljubila..poljubac od kojeg sam cijeli zadrhtio...htio sam te cijelu,ali opet nisam htio da te povrijedim...i desilo se to da sam te htio zauvijek...zaljubio ..hm ..mozda... jesam i prizano sam ti to..jer bojim se sebe i bojim se rijeci i koje sad pisem jer ne zelim priznati nesto ,nesto sto drugi s lakocom izgovaraju i izgubiti te zbog toga...postala si dio mog svijeta, ono o cemu drugi sanjaju...dio svega onog sto se nisam usudio dijeliti s drugima jer se bojim tudjih osjecaja, ja ne zivim kao drugi uvijek me veze neko pravilo...vec dugo nisam nikog htio kraj sebe...putujem, dolazim ,odlazim, lica se mjenjaju, kisa ne...a ni ti...svaki dan kad se budim ostajem bez daha...sjetim se tebe...nestaje moja agresivnost...nestaje sve ono cega se bojim kad se sjetim tebe...ne znam zasto...ljubav.. ostavljam to vremenu...rekao sam ti da me nista ne veze cvrsto ni zasto osim sto me sve vuce prema tebi..ma koliko god se skrivao od kise...uvijek je tu, a s njom i ti..pitam se da li je bilo bolje da sam lagao...da sam glumio...mozda te ne bih...ne znam,hm...bih malena uvijek bih zelio postati dio tebe, osjetiti sve tvoje poljubce...a ja...tko sam ja...samo ti sad znas...dio sam neceg sto drugi ne vide...kisa i ti je sve sto imam za uzivati...smisljao sam tekst za ovo...ali bolje je ovako...od srca..za koje su drugi rekli da ga nema...da sam hladnokrvni kuckin sin...puno je suza iza mene ostalo malena...drugi su plakali,a ja se nisam okretao...i onda sretnem tebe,slatku malu hehe...i uvijek ostane ovo kad mislis sve si rekao a ono nisi ni mali dio napisao...nadam se da si moje osjecaje prema tebi osjetila odavno...nisam ja bas tako los...hehe...trudim se s tobom odvojiti sve ono sto bi te povrijedilo...i kao uvijek moram poci...pas se vraca svom gospodaru tako i ja...novi dan, novi let,novi osmjeh i suze..na kraju..kad sam te vidio kako gledas za mnom zelio sam da se ne okrenem , a jesam...s tobom sam prekrsio pravilo prvo....hmm..zelio sam vidjeti tvoje oci jos jednom za ovo kratko vrijeme dok nisam blizu tebe...osjetim tebe, tvoj miris..tvoj pogled...osmjeh...ljubav? vjerujem da znas i sama...ti si sve ono sto meni predstavlja lijepo i nevino...sad moram vratiti se onom sto drugi vide...pravi ja..jos jedan dan i kisa...s njom dolazis i ti...i ostajes...kao i noc koju smo proveli zajedno...kisa je padala..ti u mom narucju...tvoj mali cuvar me popreko gledao...ali mi je dao da te gledam i mazim....dok je kisa padala...ahhh...i uvijek mislim da sam moga te vise ljubiti...kad vidim kako te drugi zele,obozavaju,mrze pitam se otkud ja kraj tebe...i sretan sam sto jesam...jer ponekad stidim se svega sto jesam i sto sam bio ,ali idem dalje ...vrijeme istice i za ovo pisanje...idem opet u mrak i noc,sakriven od pogleda drugih i opet sam nedorecen ostao...opet nedostaje nesto...nadam se samo da cu imati prilike vidjeti te opet i imati za sebe...da ces me zeljeti...ciao mazo moja slatka...znas da te ljubim malena...mazo moja... mozda sam zaboravio nesto reci ali mozda kad te vidim skupim hrabrosti i kazem koliko mi je stalo do tebe...nikad nisam htio da osjetis strah od mene, mozda nisam dobar u ispoljavanju osjecaja ,ali znaj malena moja da uzivam u svakom tvom dahu... ..bila je tako lijepa kao tog jutra dan... ..danima kisa lije i uz prozor stojim sam,proslo je mnogo dana od naseg rastanka...