Din-8
Mozda netko i medju vama, koji dolazite na ove stranice, ima po jedno ili vise napisanih a nikad poslanih pisama. Mozda i nema, i nema potrebu da misli okupira time u ovo nedjeljno poslijepodne. Ja imam jedno takvo pismo. Napisano je oku nevidljivim slovima. Poslano bezbroj puta, nikad ne stigavsi na pravu adresu. saljem ga danas u trenutku odluke da prihvatim onoga koji mi nudi nova jutra u zemlji koja mi nikad domovina postat nece. Ja nisam cijela i nikad vise necu biti, najvrijedniji dio mene ostao je na nekim stazama od snova kojima sam krocila al' vise ne mogu. "Sve je ostalo zagonetno. Postoje jednostavno stvari koje su izvan dometa naseg srca i uma. Dogadja se da nam izmice ono za cime najvise ceznemo. I moglo smo to predvidjeti da smo samo ranije djelovali. Ja sam bila naivna i slaba. Slaba pred samom sobom i pred tako jakim osjecajem kao sto je ljubav. I sada mi moji demoni ne daju mira. Duh mi je nemiran, jer i dalje pose?e za onim sto se opire svakoj logici. Onog trena kada sam krocila na rub tog svijeta, koji me mamio i zaveo sirenskim pjevom, spoznala sam sto znaci iskusiti spoznaju istine. Nase uzaludne istine. Bolne istine. Morali smo pustiti jedno drugo. Neke stvari jednostavno ne idu zajedno, pogotovo kad su iste. A mi smo bili isti. Ma ni sa kim nisam bila tako opustena kao s tobom. Imala sam u tebe povjerenje vise nego u ikog. Upijala sam te i izgarala od strasti, napokon oslobodjene. Savrseno smo odgovarali jedno drugome na tjelesne upite. Prozimao si me silovitoscu, sa sigurnosti uzivao pobjedonosno me ljubeci i sve sam ti dala tada. Znao si to. Svakim novim dodirom uvlacio si u mene tugu. Osjecala se u zraku tezina, ali nismo marili za ono poslije. Otvorila sam ti srce. Postao si dio mene. A tada te vise nisam smjela zeljeti, imati. Htjela sam nestati sa lica zemlje. Iako si tada imao pravo, i sada ga imas. Tresla sam se jer sam znala da cestako i postupiti. Uvijek si bio jaci Ja ni sada ne mogu se oduprijeti tebi i zato biram njega. Ludo je bilo uraditi to so smo mi uradili i poslije plakati. Srce mi se slamalo nakon svakog tvog odlaska. Moram te pustiti jer ne mogu vise. Ti si obziran i sve ces razumijeti....
05.01.2008. u 17:28 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara