ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

Znas li koliko puta u daljini cujem tvoje ime?Koliko puta se okrenem, sretna i pomislim da cu te ugledati? Cesto je tvoje ime.Znas li kako boli slusati nasu pjesmu, s nekim drugim pored mene? Znam da me mrzis zbog toga, ali ljubavi tako je moralo biti. Pomislis li ikad da mi nije svejedno, kao sto to izgleda, hoces li mi vjerovati ako ti kazem da nocu, kad ostanem sama, gledam nase slike i placem. Jest placem.... Ne znam samo za cim. Ratove smo vodili i svadali se sve dok nismo pomislili da se mrzimo....Sve dok nisam rekla da ne mogu vise.... Voljela sam te, ali vjeruj mi to mucenje vise nisam mogla podnijeti.Voljela bih znati jel me jos uvjek mrzis? Znam povrijedila sam tvoj "muski" ego. Ali ljubavi nije vazno ko je rekao "kraj", znas da nije islo i znas da je nas kraj bio neminovan. Nocu, kad se svjetla pogase pozelim te vidjeti i reci ti da te ne mrzim vise. Pozelim ti reci da sam ti oprostila sve. Modrice na tjelu i dusi. Pisem ovo jer ti zelim reci da sam te sinoc pozeljela vidjeti. Samo vidjeti...ne znam zasto... ne znam otkud zelja... ali nisam joj se mogla othrvati. Borila sam se....sa suzama i zeljom da te vidim... Znam, ti si me vec zaboravio. Vjerujem da jesi, jer ti si ljubavi surov. Ti si volio da me mucis. Ma mozda je ipak "zaboravio" prejaka rjec, samo si me prebolio vjerujem. Zar se moze zaboraviti? Ja ne. Pet dugih godina.Pa bilo je i lijepih dana. Ne mogu a da se ne sjecam samo lijepih dana. Kako dani odmicu sve vise zaboravljam sve lose trenutke i okrecem se onoj lijepim danima. Danima kad smo bili sretni i nasmijali. Ma kako tesko bilo vjerovati u to, ali da bilo je dana kad sam bila i sretna. Znam. Tuznih dana je bilo puno vise. More suza se prolilo. Znas...sinoc...dok sam se borila sa zeljom da te vidim, nekako sam se tjerala da placem. Htjela sam plakati da si olaksam bol...ali...nisam mogla. I onda sam se sjetila kako je bilo lako plakati u vrijeme dok smo bili skupa. Kako me svaka sitnica dovodila do ocaja. Voljela sam te i bolilo me...bolilo me sve sto si mi radio, i jedini izlaz iz tog lavirinta sam vidjela u suzama. S njima bih se druzila i olaksavala svaki svoj bol, jer tebi nisam mogla reci. Ti me nisi htio slusati ljubavi. Ti nisi htio priznati da imamo problema, a ja sam bila previse slaba da te ostavim. I tako su mi samo suze preostajale. Da...opet skrecem s teme, znam nisam krenula pisati s namjerom da ti pricam kako mi je bilo s tobom. Znam da me ne bi slusao, znam da te ne interesuje. A samo sam ti htjela reci da sam osjetila zelju da te vidim, jer cula sam.......ides sutra. Ne mogu. Nisam mogla da te vidim, nisam htjela doci tu, proci pored tvojih prozora i pomisliti da sigurno spavas i ne mislis na mene, dok ja kao zadnji prosjak pozelim da nagazim po gasu i prodem, radije pobjegnem jer se stidim. Stidim se zelje da te vidim, pored svega sto si mi uradio, pored svega sto sam prosla s tobom ja jos uvjek zelim da te vidim i kazem da te ne mrzim i da te zamolim da ti mene prestanes mrziti. Pored njega sam tako sretna.......ustvari trebala bih biti sretna. Tako je dobar prema meni. Ne zasluzujem ga. On trpi isto onako kao sto sam ja nekad trpila. Nepovjerenje i mucenje nase veze je ostavilo traga na meni, a ja ga ostavljam na drugima. Kako sam nekad plakala i molila boga da ne budes nepravedan. A evo me sada pravim iste greske. Svi smo mi samo smrtnici. Opet lutam. Zaboravljam razlog zbog kojeg pisemNe.....Necu te vidjeti. Ma necu proci pored tvoje zgrade, necu plakati zbog tebe, jer ne vrijedi. Necu reci da nisi vrijedan, jer ocito nisam ni ja bolja.Trebala bi zaboraviti sve i biti bolja osoba zbog toga. Trebala sam nauciti nesto od svog mucitelja a ne postati jedan. Danas cu to uraditi. Od danas cu dati sve od sebe da prepoznam glupost prije nego sto je napravim. Od danas cu biti bolja njemu, jer je to zasluzio.Zbogom moja prva ljubavi...Zbogom moja navjeca gresko..