ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

Jutrima se budim pored nje....Gledam je dok spava onda kuham kavu..Kad miris kave napuni stan sjednemo za stol i pijemo ju...Miris duhanskog dima ne osjecam godinama..Kad se predvecer vracam svijetlo u sobi koje joj obasjava pola lica i knjiga u ruci unose mi toplinu u srce...Kad se pocne svlaciti i dok me grli strasti ispunjavaju pola sobe...Sretan sam, volim je tada mislim.....Ali kada jednom sasvim slucajno u jutro stane padati kisa, iz sna trazim lice andjela pored sebe....U glavi slika nekih davnih budjenja kad se nismo htjeli ustati iz kreveta do popodne....I lutajuci sjecanjima plovim sve dalje....tvoj "kreativni nered" cigareta u ruci, gledajuci te kako uvlacis dim covjek bi pomislio da bi uzasno sagrijesio ako bi ti bacio cigaretu....Kako se samo smijati znala, kako si svaku vecer zaspala u mom narucju i budila se tako....Noci pune lude strasti, sa zadovoljnim smjehom na licu zaspimo a ujutro dok otvaram oci i vidim tebe sreci nema kraja.....tvoje suze su boljele....tvoje rijeci ubijale...sve je bilo tako zivo...dok sam odlazio isti tren si mi nedostajala ali s vremenom sam navikao.....Rijetko te se sjetim...ali uvjek kad ujutro stane kisa lupati o prozore,ja pozurim otvoriti vrata misleci da si tamo....I kad otvorim miris tvog parfema dodje pa za tren iscezne a ja se vratim , legnem pored nje i jedna suza se iskrade, kapne na jastuk kao da govori...jos sam tu...jos sam u tebi....jos uvjek me volis....