ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

Mnogo toga je danas u meni, a nemam kamo s time...stoji u meni, ceka da nestane, da se izgubi u prostoru i vremenu...rijeci ne pomazu, osjecaji bole.Bila sam ljuta, povrijedena.Znam, mozda bih jos uvijek trebala biti.Mozda to i zelim ali ne mogu, ne, ne mogu.Ostao je tek tupi i nepodnosljivi osjecaj samoce.Neka! I to ce proci...Neka te cak ne zabrinjavaju moje suze.I kad placem, sretna sam..na neki nacim.To je ionako samo unutrasnja bol, koju je ponekad tesko drzati u sebi...tek slani vodeni trag koji ne ostavlja oziljke.Nisam ti smjela reci sto zelim od tebe...ne, danas.I nije to bila zelja, nego potreba...da, bio si mi potreban!!!!! Samo zagrljaj...samo da osjetim tvoje ruke, samo da jos jednom osjetim da ti pripadam, da nisi izgubljen. Iako, bolje je ovako! Ionako ne bi bilo iskreno, bar ne danas.A, ne zelim tako.Znam tesko ti je...i meni je, ako te to tjesi.TOLIKO RIJECI, A NISTA DORECENO.Slusao si me. ali me nisi cuo...Ipak naci cemo se u sredini...i ne zelim!ILUZIJE!!Potrazi me u stvarnosti, bit cu tamo.Samo NEMOJ da cekam predugoooo....................volim te....