Din-8
Oprostajno pismo..............Nas susret je bio slucjnost,iznenada i neocekivano.Prve nase rijeci su nam davali jedan neopisiv mir, kojeg smo oboje tada zeljeli i bili potrebni.Sami smo se sebe bojali,jer smo toliko osjecali jedno drugo i krali misle, Kao da smo disali jednom dusom i zivjeli jedan zivot u dva razlicita tjela,sjecam se tvojih izgovorenih rijeci...... bojim se tebe,jer mi krades misle.Sudbina nas je cesto puta razdvojila, ali igrom slucaja smo uvjek se ponovo sastali, mada nismo to u onom trenutku ni ocekivali,dali je bila slucajnost ili subina ko zna? ljubav jedno prema drugom je rasla,dobivala je neizmjernu jacinu,znam da sam te toliko voljela da sam pri tome ponekad i osjecala bol.Nocima bi slusala nase pjesme i kroz nijh se tjesila sto te nema,svaki stih i rijec je bio melem mojih rana,mojom pozudom za tobom. Rijeci poezije"cekaj me ja cu ti doci" su me tjesile,davale su mi nadu i jacinu da izdrzim ovo sve,da izdrzim daljinu koja nas je djelila.U hladnim dugim nocima sam spominjala tvoje ime,gledala na nas jastuk cija je polovica prazna,sjecas se svojih rijeci"nama je dosta i polovica jastuka". Jos sada osjetim zar tvojih usana,njeznih dodira, strastvenih poljubaca i uz to tvoje rijeci, volim te.Te dvje rijeci tako male, ali velikog znacaja su se zacrtale u moje srce koje je vec i onako pripadalo tebi,nikada ti ih sama nisam izrekla, ali si sam osjecao to i bez rijeci.Nas prvi rastank je bio kao kraj moga zivota,ni sunce nije imalo vise onu ljepotu ni zivot draz bez tebe.Otisli su nasi snovi maloga ostrva mira,sva ljubav se je pretvorila u jedan pakao u jednu ne izmjernu bol.Dani su prolazili i ja sam nastavila zivjet zivot bez tebe,sama sam sebe lagala a uz to i tebe, da zvim nov zivot u kojem ti nemas mjesta,nazlost bila je laz. Ponovo se subina snama poigrava i spaja nas po drugi put,ali ovaj put sam ucila iz gresaka,nastojim biti hladna i bez osjecaja,mada sam te uistini voljela vise od dragoga boga,ali sada znam da za suze vise nema mjesta, moram biti jaka,jer znam da me mozes opet povrijedit.Ponovo je sve ljepo pocelo,nastavili smo gdje smo nedavno stali ali tada pronalazim,nase rijeci,nase pjesme,nase malo mirno ostrvo kod druge osobe koja se tebi obraca,i tek sada vidim da nisi bio vrijedan ni jedne moje suze prolivene za tebe,ni jednoga pomisla u pustoj i hladnoj noci,jer reko si mi polovica jastuka nama je dovoljna,ali mi nisi rekao da bi ga trebali djelit na tri djela!Ti si bio moja skitnica a ja tvoja princeza, nazalost je tako i ostalo, ostajes samo skitnica.Netrazi me vise,jer za nas vise subine nema,polako je i ona vise umorna od svega,kao i ja!! A sad ti pjevaj onu nasu pjesmu..........znas koja je.
05.01.2008. u 18:08 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar