ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

Draga moja. Posto vjerojatno veceras necemo imati priliku razgovarati nasamo, pisem ti ove rijeci. Zelim biti iskren s tobom kao i ti sa mnom. Ovako, svi ovi dani koje smo sad proveli druzeci se, podsjetili su me na one druge dane. To si htjela, to si i uspjela! Cim sam onu vecer namirisao one tortille, znao sam odakle vjetar puse. Ucinila si mi groznu stvar. Onaj put sam stvarno vjerovao da je to to, da cemo, nakon godina uzdisanja jedno za drugim, napokon biti zajedno i ostvariti snove i nade. Nije bilo sretnijeg covjeka od mene, srce mi je bilo tako veliko da sam ga mogao osjetiti kako me ispunjava. A onda si ti, po drugi put (jer prvi put je bilo ono 2001.), nakon svih obecanja i priznanja ljubavi, opet krenula nekim drugim, kobajagi "boljim" putem i slomila si mi to veliko srce, ko da si ga probusila iglom. Sve ono sto je bilo unutra, tako lijepo i cisto, tako prekrasno i toplo, sve je isparilo. Dugo sam patio. Proveo sam cijele 2 godine svog zivota misleci kako sam najveca budala na svijetu, kako sam nistarija, kako nisam dostojan nijedne zene, jer ako si me ti, koja me volis, ostavila i zaboravila, kako ce me ikad ikoja druga pogledati, pozeljeti, voljeti...? To me jako promijenilo. Ja jesam i dalje onaj caknuti komsija, smijem se, provaljujem, budalesam, ali unutra je situacija drugacija. Upoznao sam gorcinu, tugu, bijes, mrznju. Jeli su me iznutra polako i bolno. Ali Hvala Bogu, uspio sam nekako stati tome na kraj, iako je i to ostavilo traga. Sada, ne vjerujem toliko ljudima, ne vjerujem NIKOME, ne vjerujem da se na ikoga mogu osloniti, ne vjerujem u ljudsku iskrenost, ne vjerujem vise u istinu, pa makar me ubola u oko... To je, draga moja, tvoje djelo...Dok nije dosla ona... Moja Ema... Cura koja me vise od dva mjeseca pokusala osvojiti, cura koja je posvetila svaki svoj slobodni trenutak da dopre do mene, da me utjesi, da mi pomogne, da me spasi, da me voli... Cura koja je nakon mojih prvih grubih odbijanja mogla reci: "Ko te jebe, budala si!" Ali nije. Doprla je do mene, pokazala mi put, otvorila mi oci i dala da vidim da ja ipak nesto vrijedim! Da sam dostojan svake zene koja je iole pri zdravoj pameti, da sam covjek koji zasluzuje da voli i da bude voljen. Ona me spasila. Ona me spasila. I volim je zbog toga!Ona zna sve ovo. Ona zna da si ovdje, ona zna da si mi opet izjavila ljubav, po ne znam koji put. Sve sam joj rekao. Ne lazem joj, ne krijem joj, ne opravdavam se nicime. I znas sta? ONA MI VJERUJE! Ona mi vjeruje, i to mi je najveca nagrada. Ona zeli da ja s tobom rascistim stvari, jer me voli i jer zeli da ja budem sam sa sobom nacistu sto zelim. A ja sam nacistu: Zelim i volim nju!Ali naravno, nista u zivotu nije tako jednostavno. Dosla si nakon 3 i po godine, koliko sam shvatio, samo da me opet vidis. I rekla si mi da me volis. Jos uvijek. Nakon svega sto si ucinila, ti dodjes pa mi kazes da me volis i da nikad nikoga od svojih partnera nikad nisi tako voljela kao mene itd. A znao sam da jos mislis na mene cim smo se u zadnje vrijeme poceli malo intenzivnije dopisivati. Jer da si sretna, potpuno sretna i zadovoljna u zivotu, i da ne mislis na mene svaki dan svog zivota, ne bi imala potrebu imati bilo kakav kontakt sa mnom. Je li tako? Moram ti reci, kad si mi napisala u onoj poruci da me jos uvijek volis, nesto me presjeklo. Nisam znao kako reagirati, nisam ocekivao da je to toliko snazno i da jos uvijek zivi u tebi ta ljubav. Samo, draga moja, sve je to premalo i prekasno.Ne mogu reci da mi smeta sto me volis, naprotiv, drago mi je da sam dobio dokaz da nisam kriv ni za sto i da ipak ima nesto u meni sto se moze voljeti, sto god to bilo, to ti najbolje znas. Uzburkala si mi mirno more ovih dana, uzrokovala si oluju u meni, malu oluju od koje ne bi stradala ni vlat trave, a stradala je moja mirna luka. Stradala je moja sigurnost da sam ostavio iza sebe sve vezano za nas, da je sve to zaboravljeno, jer te nisam htio dalje mrziti i nisam ti htio nista zamjerati, htio sam te, unatoc svemu, i dalje postovati kao osobu koju sam upoznao onaj prvi put, 1997, kad smo farbali prozore i pjevali "Veslo vesla...". U trenutku kad si mi napisala da me volis, prvo sam triput procitao jer sam mislio da me oci varaju, pa sam pomislio da se sprdas, a onda me spopao bijes kako se usudjujes tako nesto mi dati do znanja, nakon svega. A kad si zatrazila da ti odgovorim koji su moji osjecaji, nisam znao sta da ti kazem, jer se u tom trenutku u meni probudilo tisucu razlicitih osjecaja, pozitivnih i negativnih, nisam znao sto mislim, sto da kazem, sto da odgovorim. Pozelio sam u tom trenutku da te nikad nisam upoznao, sreo, volio, jer me sve to opet podsjetilo na veliku bol u mom zivotu. Da budem iskren, bolno iskren, kao sto sam ti vec napisao, ti si moja PRVA LJUBAV, a prva ljubav ne nikad ne zaboravlja, a bogami ni ne ponavlja. Uspomene su tu da ostanu u onom malom tamnom kutu mog srca, da tamo vjecno zive, neovisne o cijelom svemiru, neovisne o svoj boli i patnji, one su tu da traju i kad mene vise ne bude. Svaki nas tadasnji zajednicki trenutak je neizbrisiv trag u vremenu, grije kad je hladno, hladi kad je toplo, lijeci kad boli i boli kad ne treba. Mi smo upali u jednu od onih crnih rupa, nesretnih ljubavi koje vječno traju ali daleko jedna od druge i nikad ne gore jedna kraj druge. Zato sam ti rekao, zato sto si moja prva ljubav, uvijek cu te voljeti, vise od svih drugih ljubavi, uvijek ces biti prva, i to mi nitko ne moze oduzeti. Dobro si procitala, JA TE VOLIM, ali nasa je ljubav nemoguca. Volim tvoj osmijeh, volim tvoje sjetne tuzne oci, volim tvoje ruke, male i krhke, kojima trazis spas u mojima, volim sto me volis, volim nacin na koji me volis, volim tvoje usne, najsladje i najljepse na svijetu, volim tvoje poljupce, tvoje iskrene i podatne poljupce koji mi sapcu da bi dala cijeli svijet da provedes zivot u mojim rukama... Ali to se NIKADA nece dogoditi!Hvala ti za ljubav, hvala ti sto me volis i sto sam ti u mislima. Ako ti je lakse zivjeti zivot misleci na mene, onda misli. Ako si sretnija kad se prisjecas nasih uspomena, prisjecaj se. Ako ti ova moja mala pojava izmami osmijeh na lice, smij se. Voli me, pamti me, sanjaj me, ali nemoj se nadati. Zivot je odlucio da nasa ljubav padne u zadnji plan, i da drugi ljudi zauzmu mjesta na pozornici ljubavi. Nemoj se nadati da cemo ikad biti zajedno, jer tako nece biti. Na ovom stupnju zivota, moras biti fer prema covjeku koji te ceka kod kuce, koji te voli i postuje, moras biti fer prema svom sinu, svom predivnom sinu, koji ce sigurno biti sretan u zivotu, jer ima tako zlatne roditelje, moras biti fer prema samoj sebi i nastaviti dalje, daj si sansu da prevazidjes ljubav prema meni, moras se posvetiti tom malom ljepotanu i voditi ga kroz zivot, zajedno sa njegovim ocem, budi mu uzor, budi mu spas, budi mu utociste i budi sretna sto ga imas. Neka ti nikad ne padne na pamet da razoris tu obitelj kako bi bila sa mnom, jer ces to uzalud napraviti. Nikad necu razoriti neciju obitelj, nikad necu graditi svoju srecu na tudjoj nesreci, takav sam covjek, ne zelim da moja ljubav bilo kome naskodi, jer ukradena sreca nije blagoslovljena ni od covjeka ni od Boga. Ja volim Emu i nastavljam dalje s njom, kao i ona sa mnom, iako nakon ovoga svega, svaka druga bi okrenula ledja, ali ne ona, ona je Bozji dar, moj spas, moja buducnost, moja ljubav.Neka te tjesi to sto negdje tamo, daleko vani, djelic jedne male duse pripada samo tebi, sto djelic jednog malog srca kuca za tebe, sto djelic jednog uma uvijek misli na tebe, kao i ti na njega. Neka ti nase uspomene pomognu da krenes dalje, i sto je najvaznije, da nesto naucis iz pogresaka a i iz svih dobrih stvari koje su ti ispunile dusu. Vjeruj da mozes zivjeti bez mene i moci ces. Budi sretna koliko god mozes, zivot je prekratak za kajanje i plakanje. Vjeruj da cemo u sljedecem zivotu, kad god i gdje god zivjeli, kad se negdje sretnemo, prepoznati jedno drugo i poceti ispocetka. Ljubav je vjecna i imamo cijelu vjecnost da je pronadjemo... za 100 godina, 200, milijun...

u fuck, predugo je za citat..