ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

Ne znam kako da pocnem pismo. Nikada nisam pisala ljubavna pisma prije, ali evo sada ne mozemo drugacije komunicirati. Znam da pisma zavrsavaju sa "Volim te", ali znam da ti je to potrebno da znas vise nego zrak koji udises, pa evo VOLIM TE. Danas sam ti to rekla prvi put, to znas, a da li znas da sam to rekla prvi put u zivotu, bilo kome, iakda? Znas li da ja nisam osoba koja verbalizira osjecaje. Ne znas. Zasto? Zato sto sam ih tebi uvijek govorila, i opisivala, i dokazivala. JA, "Santa Leda" iz 4. Osnovne Skole, JA "Kameno Srce" iz "Nove Gimnazije", ja pokazujem osjecaje!!! Znam da danas kada sam dosla da te ispratim nisam licila ni na sta, pokusavala sam da te oraspolozim, da budem vesela, ali to je djelovalo nakaradno. Tresla sam se, plakala sam, i trudila se da te razveselim, a kada si me molio da se prestanem tresti, i da ne placem, jer te to boli, ja sam prestala, ipak, nisam mogla da se ne tresem. Zao mi je ljubavi, ali i mene boli da mi je ruka samo centimetar od tvoje, a da se ne mozemo dodirnuti. Nisam mogla da budem dovoljno jaka za tebe, zao mi je, ali evo pisem ti da te volim, i smisljam sale i viceve koje ces moci da citas, i da se pojavi onaj divni osmijeh na tvom licu, i da ti je drago, i da se vrati onaj sjaj u tvom oku koji su ubili, da se vrati boja tvom licu... Molim te ljubavi, vrati se ti meni... Evo ponovo placem, ponovo se tresem, ponovo mi je tvoja slika ispred ociju, i ne mogu da vjerujem da smo bili tako blizu, a tako beskonacno daleko. I kazes da ce 8 mjeseci brzo proci, ali meni je to vjecnost, ja to ne mogu izdrzati. Ma misli da sam slabic, NE ZANIMA ME!!! Dugo sam i ja bila jaka, dugo sam se borila za nas, dugo sam se borila za tebe, da prestanes se upropastavati, i taman kada smo poceli da zivimo u sreci o kojoj smo samo mogli sanjati, ti odes. Ostavis me i odes... Ne zanima me zasto! Po prvi put bicu sebicna s tobom, i traziti da mi se poklonis u potpunosti! Ne zelim vise da znam za nikoga drugog, sagradicu nam svijet, samo za nas dvoje, da nas niko ne ometa, gdje nema nepravde, niti ponizenja, niti ponosa, samo ljubav, ti i ja. Zar nam treba jos nesto? Hajde ljubavi, vrati mi se. Cekamo te nas svijet i ja. Sve je prazno bez tebe. Dodji, tebam te da disem, zaboravila sam da se smijem, to su sada neki cudni grcevi na licu, koji me bole, ali svi oko mene hoce da ih vide. Zar me ne vole? Zasto traze od mene da se ne brinem? Zar ne znaju da si mi ti sve? Znas li ti da si mi ti sve? Jesam li ti to ikada rekla? Ne znam. Samo znam da je tako tesko disati, gledati, buditi se, zaspati. Sve me boli. Mrzim svoje oci, jer te ne vide, mrzim svoje usne, jer ih ne ljubis! MA MRZIM SEBE AKO NISAM TVOJA!!! Zar ne vidis da propadam? Sta treba da uradim da te vratim? Hoces li ikada dozivjeti da procitas ovo pismo? Zasto si mi ovo uradio? Nisam ja stvorena da zivim bez tebe. Ti si druga polovina mene...