ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

Nista se nije promjeilo, jos uvijek osjetim onaj miris trave, jos uvijek vidim onaj zuti cvijet koji mi poklanajs a ne smijes u oci da me pogledas.. ipak vidim tvoj osmjeh i ako si oborio glavu.. i onda se tgrnuh iz tog sna jer znam da te nema vise..Imala sam 13 godina zivjela sretno u jednom malom selu u hercegovini, svako je zelio da ode u grad da se rjesi sela da dozivi nesto veliko ali ja to nikada nisam htjela..voljela sam nase selo, livade,potoke,sume, voljela sam na ljeto ici sa nanom da cuvam ovce ma za mene je to bio mj svjet...i sto je najvaznije imala sam Seldina..od kako znam za sebe znam i za njega bili smo prvi komsije isi zajedno u skolu radili domaci i zajendo sa nanama cuvali ovce na raspustu..i onda kao grom iz vedra neba je moj otac odlucio da odemo zivjet u grad jer je nasao bolji posao cak je nasao posao i za mamu...a ja sam svakako bila "dovoljno velika" da mogu sama na sebe pazit dok su oni na poslu..sve drugarice su mi zavidjele sto odlazim u grad smo sam ja mrzila tu pomisao..jedino seldin nije zelio da ja idem. ali morala sam obecala sam nani i seldinu da ih necu zaboravit da cu svaki raspust provodit u selu da cu im pisat, mada nana nezna citat ali seldin ce joj citat moja pisma...dan prije odlaska mi je seldin rekao kako se plasi da cu gazaboravit jer on zna da je grad ljepsi i da cu se ja tamo naviknut... eh da sam samo tada znala kako je bio u pravu...prvih dvije tri godine sam bila svaki raspust na selu i pisala svaki dan moja obecana pisma...odjenom se to urijedjalo ne znam ni sama kako u srednjoj skoli sam nasla puno prijatelja zaljubila se u jednog Darka ali posto nije bio musliman mama mi je odma to zabrnaila tako da sam malo patila zbog toga i bas to ljeto otisla u selo i jadala se seldinu on me tjesio i rekoa da ce to proc da ima neko drugi ko me voli i ko mi je sudjen...Umrla je nana i nisam imala vise razlogad a idem u selo ponkead sam se cula sa seldinom on je pazio na naninu kucu cistio prasinu da se ne zapusti uvjek bi znao reci...on je i dalje pisao ali ja sam sve rijedje odgovarala i tako da svremenom nisam vise nikako odgovarala otisla sam u Sarajevo studirat, u selo nikad vise nisam isla..Jedog ljetnog dana sam sa Dijanom sjedila na carsiji i ispijale kafe i pusile Drinu jadale se jedna drugoj obje smo imala po jednu duzu vezu iz nas ...slucajno sam pogledala za drugi sto sjedio je momak sa najljepsim ocima na svjetu pored nejga je bila djevojka lijepa kao san.....srce mi je zadrhtalo ..prepoznala sma ga bio je to Seldin...rekla sam Dijani ona me nagovaral da ga idem pozdravit..kaze "pa idi bona to tije prva ljubav, a prva ljubav zborava nema" ...odjednom su nam se pogledi sreli..prepoznao je i on mene...ustao dosao do stola pozdravili smo se ispircali se moja Dijana je otisla a ja to ni primejtila nisam. djevojka koja je bila sa njim je takodjer otisla..pitala sam jeli mu to zena rekao je da nije JOS ...meni je bilo sve jasno..razmjenili smo telefone ali ja sam znala da se necu javit jer sam osjetila da ga volim a i osjetila sam da je on sretan ne zelim mu to kvaritzvao me je ja sam vazda trazila neke izgovore jednom je nazvao i rekao mi da cutim i da ga samo slusam...Pricao mi je o zivotu nakon smrti moje nane nakon sto sam ja zaboravila selo ..pitao me zasto sam pokrsila obecanje da ga nikad necu zabroavit da cu ostat vjerna selu..on kaze jos uvjek ide na elo i rekao mi je da na tavanu moje nane ima nesto za mene ako se opet nekad sjetim otic u selo..rekao je da sam bila san njegovog zivota da me volio da se nadao da cu se vratiti ali i da je io u pravu kada mi je rekao da ce mi grad uzet sjecanje na seloi nega...rekao je da je sad sretan da zeli zivjet sa svojom djevojkom/zenom ali da ja imam posebno mjesto u njegovom srcu... rekao mi je jos da nikada ne zaboravim ko sam i sta sam i da ne zabravim onih 13 provedenih godina u selu...i onda je rekao jos PAZI SE i spustio slusalicu...plakala sam cijelu noc kajala se otisla sam trazit slike koje sam imala iz djetinjstva na jednoj samo bili on ja i moja nana...zaspala sam sa tom slikom u ruci i suzama u ocima..nisam ga vise vidjela rat je poceo ja sam se udala godinu prje rata ...otisla sam u svicarsku sa muzem ...cjeli rat nisam nista cula od njega otac mi je pricao da nase selo je ostalo haman pusto samo su strai ostali i po kiji maldji stanovnik...zivjela sam sretno u braku imam dvije kcerkice volim ih najvise na svjetu muz me voli a iaj njega ali ipak ponekad pomislim na seldina...rat se zavrsio i ja sam isla kuci svake godine par put ali nisam imala snage da odem u selo mada sam to uvijek htjelai tek prije 2 godine po prvi put sam otisla...rekal sam da hocu nani na mezar i hocu da viidm selo....selo je bilo pusto nema vize one djece i igre isped kuca sada su tu samo neki stari ljudi koji sjede u hladovini ispred kuca....niko me nije prepoznao...tata mi je dao kljuceve od nanine kuce usla sam..u kuci je bilo sve kao nekada nasmjesila sam se i sjela na stari kauc moje nane mogla sam da vidim njen lik tako mi je nedostajala...sjetila sam se onog popodneva u sarajevu kada mii je rekao da ima nesto na tavanu za mene...bila je jedan kutija puna pisama i slika to su bila pisma koja sam slaal nani i seldinu sve i jedno je sacuvao i bilo je tu puno slika iz naseg djetinjstva....plakala sam kao nikada...izasla sam u dvoriste da malo uzmem zraa..dosla je komsinica stara je bila nisam je prepoznala bila je to strina seldinova rekla mi je da je seldin poginuo u ratu da se ozenio bio ali nikada nije djece imao..zena mu se sad udala..rekla mi je i da me jeuvjek spominjo i da mu je bilo drago sto nisam morala rat prezivjet...otisla sam u njivu gdje smo cuvali ovce dugo sjedila i plakala nekad kasno u noc se vratila i prespaval u naninoj kuci i vise se nikad nisam u selo vratila nemam snage..nebi to podnejla...Nek ti je rahmet dusi SeldineTvoja Merima"