ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

Prije nego sto pocnem pisati zeljela bi da imate strpljenja sa mnom, ovo mi je prvi put a cak sam i nova na ovoj stranici. Nadam se da ako budete imali strpljena pa dodjete do kraja mog texta da ce te shvatiti da mi stvarno nekad nemamo pojma koliko nam neko znaci dok ga/je ne izgubimo.. Sjedim u ovoj hladnoj sobi..trudim se, stvarno se trudim da shvatim. Ali ne ide. Uzalud je... Prolazeci preko starog drvenog mosta sjetim se tebe i tvojih rijeci.."volim te..znam da ne osjecas isto prema meni..znam..ali ja ne mogu bez tebe.. nikad necu moci bez tebe..ne zelim da budem nekad bez tebe.." a ja sam samo sutila. Tu ljubav ti nisam mogla uzvratiti. Bolile su me tvoje rijeci. Bila sam ljuta na samu sebe sto sam takva bila. "Ja cu uvijek biti tu za tebe..uvijek.." To sam ti rekla, i to je istina. Uvijek sam u tebi vidjela prijatelja, prijatelja koji ce uvijek biti tu kad mi bude potreban neko..kad mi bude potreban neko da podijelim s njim i radost i tugu... Bilo me je strah. Bilo me je strah zavoljeti nekoga. Bila sam mlada, zbunjena. Voljela sam njega. Neizmjerno ga voljela. Tebi sam o njemu pricala. O Boze kako sam samo mogla? Gdje mi je srce bilo? Bila sta da se desi uvijek si me pokusao utjesiti i smiriti govoreci mi da nam je sudjeno..meni i njemu..a ti si me volio. Gledao si me i govorio mi da cu uvijek imati mjesta u tvom srcu. Znala sam da me volis. Trudio si se pronaci put do mog srca. Na sve nacine. Ja sam samo sutila. I kada si bio tuzan i umoran od svega vise i kad ti je srce govorilo da me ostavis ti si ostao. Nadajuci se. Svakim danom. Bila sam sretna kada sam se pomirila s njim. Ostvario mi se san. Dugo sam cekala to. I ti si bio sretan. Sretan jer sam ja sretna bila. Jako si me zagrlio i rekao: "Bilo sta da se desi..ja sam uvijek tu za tebe.." Sutila sam, nisam ti htjela priznati da ni ne zelim da pomislim na to da tad izmedju mene i njega nece uspjeti. Molila sam Boga da tad ostanemo zajedno. I ostali smo. Ti si kraj mene idalje bio..nudio mi sve sto pozelim..sve sto bi ikad mogla pozeljeti kroz zivot..ljubav, srecu, sigurnost, sve. Ja sam ostala s njim. Jer sam ga voljela. Jer ga volim. Uvijek cu ga voljeti. On mi je prva ljubav bio. Jedina ljubav. Uvijek ce biti. Ti si znao za to. Bila sam iskrena, nisam ti htjela lagati. Rekao si da je tezak put do mog srca, ali ako ga neko pronadje, a dovoljna je samo jedna osoba, tada ne idem od nje. I nisam otisla. I boli me njegova proslost. Srce mi para. Ali volim ga. Ne zelim da ostanem bez njega. Ti si bio cist..ne dodirnut. Boli me ta istina. Nisam bila spremna poslije svega da ga ponovo zbog toga izgubim. Mada sam se od kako znam za sebe borila protiv tog djela. To nije za mene..ja znam svoje. Kako ironicno zar ne? Jedina osoba kojoj sam se nadala pokazala se da bude ono protiv cega sam se borila. Ali ja volim njega. Neizmjerno ga volim. Neopisivo. Ti..ti si poseban bio. Za mene nisi mrtav. Necu nikad prihvatiti to. Desilo se je prebrzo. Kazu: "Imala si srecu pa si se oprostila od njega" ..Srecu?? Zar je to sreca?? Mrzila sam tu noc. Sjedila sam kraj tebe..gledala tvoje blijedo lice i te tamne oci. Molio si me da odem. Da ne ostajem tu. Znao si. Osjecao si kako nestajes. Ali nisam htjela otici. Nije me niko mogao otjerati od tebe. Sjedila sam tu..milovala ti kosu..gutala suze i bol..tek onda sam vidjela sta gubim. A nisam bila spremna da to izgubim. Drzala sam te cvrsto za ruku i onda osjetila paniku. Jos jace sam je drzala i govorila.."molim te..ne..sve cu uraditi samo..ne.." Ali bilo je kasno..rekao si mi da se cuvam..da ostanem kakva jesam. I ona sol na mojim usnama je bolila..."