ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

nazvala bih,pitala bih za tebe,al bojim se.bojim se da ce mi rec da si jos uvijek isto sretan kao i prije.da svaki dan uzivas i mijenjas ih kao sto si mene zamjenio..ne zelim da su sretan,ne zelim da uzivas sa nekom drugom.moja ljubav mi ne dozvoljava da ti pozelim sve najbolje,jer mi zivimo zivot a ne neki jeftini ljubavni film.zelim da patis,da places kao sto ja placem svaki dan...zelim da me pozelis jutrom,kao i ja tebe a mene ne bude.zelim da budes tuzan a na licu da ti je osmijeh.voljela bih da osjetis kako je to kad molis godinama za nesto,sto nikad neces dobit..da ti svaki dan pocne sa mislima o nekom tko te povredio a ipak ga zelis vise od svega...,kao ja tebe...da me mrzis koliko sam te ja voljela,i da znas da sam ja uzrok tvojoj patnji.molim boga da vidis kako je to kad cekas nesto sto se docekat nece..da budes bolno svjestan propale ljubavi.sad znam da ja nisam kriva,kao sto si me uvjerio,za kraj..jednostavno ti se nije dalo...nisam imala sansu u tom moru tvojih lijepi lutkica.zato zelim da kad me vidis da patis..da shvatis da sam uspjela postat lutka..bas onakva kakvu si zelio...samo prekasno