ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

ja vristim,al nitko ne cuje,ne placem jer nitko ne zna.patim samo za sebe,jer ne zelim da netko bude sretan zbog moje boli.ne dozvoljavam,samo sam zeljela bit sretna.nitko ne zna,za nas.neked davno si me pitao sta bi htijela,i ja sam odgovorila,glup i iskreno"samo bit voljena".nisi mi mogao to pruzit,ti si vec voljeo nekog i patio.ja sam htijela nj.zaboravit a ti nju,i nije nam uspjelo.samo smo uspjeli strast i zelju nakratko ugasit.sad te nema vise,i zao mi je,nisam plakala,jer ne mogu,al tuzna sam,zbog tebe i tvog preranp oduzetog zivota....ne mogu napisat da sam te voljela,al bio si mi drag.nadam se da tamo gdje si sad uzivas,i bolje ti je nego nama.uvijek cu te se sjecat,jer ti si to zasluzio.mozda ne bi trebala pisat ovo.bilo je lijepo,osjecala sam te i zelim da ostane nesto,ne samo sjecanje.