Uskoro će ponoć, sat će otkucati novi dan. Još jedan dan otkad nisi tu. Možda ću te iznenaditi ovim riječima, a možda i ne. Ponovo misli mi lutaju na onu noć, onu noć koju smo proveli zajedno ti, ja, nebo i kiša. Znaš, iako ti nikada nisam priznala, bilo
Uskoro će ponoć, sat će otkucati novi dan. Još jedan dan otkad nisi tu. Možda ću te iznenaditi ovim riječima, a možda i ne. Ponovo misli mi lutaju na onu noć, onu noć koju smo proveli zajedno ti, ja, nebo i kiša. Znaš, iako ti nikada nisam priznala, bilo mi je lijepo. Zajedno smo pričali, smijali se, plakali... Da, srce ti je kucalo, a vjeruj i moje je. Tvoji poljupci, tvoje ruke, tvoje riječi uvjerenja, sve me to sada prati. Onu noć nisam se razumjela, nisam znala što želim, što je bilo najgore. Onu noć nisam te trebala kao sada. Shvatila sam to možda prekasno. Pitam se jesu li tvoje riječi bile istinite, dali su tvoji poljupci i dodiri bili iskreni. Sljedeći dan održao si obećanje, pozdravio me i bio kraj mene. Razgovarali smo dugo u noć. To mi je bilo dovoljno da shvatim da te nisam izgubila. Ne znam, možda si ti samo želio dokazati da su tvoja obećanja i riječi bile iskrene i tako me natjerati da ti vjerujem sve što si rekao onu noć o nama. A onda si otišao, nije te više bilo, nisam ti vidjela lik, tvoj pogled i nisam više slušala tvoje riječi. Tada sam shvatila da sam se zaljubila. Sjećam se ponedjeljka. Sjedila sam u uobičajenom kafiću, na uobičajenom mjestu sa svojim prijateljicama. Bila sam odsutna od uobičajenih tema o kojima smo svakodnevno pričale i one su to primijetile. Pitale su mi što je sa mnom, a ja sam uputila osmjeh, osmjeh i pogled duboko u moje oči bio je dovoljan da shvate da je u njima skrivena ljubav i da sam se zaljubila. Nisu mogle vjerovati da sam i ja napokon zavoljela, a prije toga mnogi su voljeli mene, a ja nikog. Rekla sam im da zašto i ja ne bi voljela i da želim da sam i ovog puta voljena, sada kada i ja volim. Moje srce voljelo je i voli i sada. Moje srce kucalo je, a kuca i sada samo za tebe i živi samo za tebe. I toliko bih te željela zagrliti i osjetiti tvoj dodir. Vrati se, budi kraj mene i nemoj nikada otići od mene. Nemoj nikada zaboraviti onu noć kad si me imao kraj sebe, onu noć kad je kiša rominjala, kad su dodiri bili toliko topli, a pogledi tako iskreni. Nemoj, molim te nemoj!. Nemoj odnijeti sreću moju sa sobom i nemoj mi ostaviti tugu. Nemoj sada kada sam napokon zavoljela. Nemoj slomiti sve u meni, a ako je sve ono što si rekao one noći o nama bila laž, ako me ne trebaš, ako me ne voliš i ako ti srce ne kuca zbog mene, pusti. Zaboravi me tad i kreni dalje, budi sretan možda s drugom. Ako ćeš ti biti sretan i ja ću biti zbog tebe iako ću te voljeti i trebati, plakati i moliti.
06.01.2008. u 7:03 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara