ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

Opis: U trenutcima kada se osjećam kao sada poželim da me nema, da isparim. Svaki put razmišljam gdje sam pogriješila, sebe krivim za sve iako znam da za sve kriv si ti. Ti si varao i lagao, a ja bila naivna i vjerovala ti sve. Čak i kada si me ostavio vjerovala sam da je sve moja krivica, nisam htjela sebi priznati da si gad. Voljela sam i još uvijek volim svaki, i najmanji, djelić tebe. Ne znam čime sti to zaslužio, ali volim te kao nikoga prije. Zašto si morao biti takav? Pa zar ti nisam značila baš ništa? Sada kada me pogledaš ostavljaš duboke rane, kao da me bičuješ. Izgledaš tako sretno pored nje... Znam da nije bolja od mene i da te nikad neće moći voljeti kao što te volim ja. Zašto mi to moraš raditi, zar ne vidiš da me boli? Dala sam ti sve što sam mogla, što sam imala, ali tebi to, očito, nije bilo dovoljno. Zašto sam se opet zaljubila u nekoga tko to ne zaslužuje? Znam da me ne zaslužuješ i da nisi vrijedan sve ove patnje i boli, ali ja te volim, zaljubila sam se u sve što ima veze s tobom. Svako drvo, svaka travka me podsjećaju na tebe. Sve oko mene si ti, a znam da nisi više moj. Tvoja blizina mi treba, jednostavno ne mogu bez tebe. Držao si me kao svog roba, a sada kada sam konačno slobodna, ne znam gdje bi, ne znam se nositi sama sa sobom. Vrati me u zatvor, molim te, jer ja bez tebe ne znam i ne želim živjeti. Svaki tuđi dodir boli, svaki tuđi poljubac peče, samo ti si znao šta mi godi, šta mi treba. U svakome tko mi priđe tražim nešto tvoje, ali uzalud, nitko nije ni sličan tebi, nitko te ne može zamijeniti, ničije ruke me ne mogu grliti kao tvoje, ničije usne ljubiti poput tvojih, ni zbog koga moje srce ne drhti kao što drhti kad si ti u blizini. Pokušavam sebe uvjeriti da mi nije stalo i da mi više ništa u vezi tebe nije važno, ali svaki moj pokušaj završava neuspjehom i na kraju shvatim da te svakim trenom volim i trebam sve više. Više uopće ne mislim svojom glavom, srce mi je preuzelo kontrolu misli. Njemu sam prepuštena da me vodi, a znam da me ono svaki put vodi do tebe, tjera me da koračam ulicama kojima sam nekad koračala s tobom. To glupo srce ponaša se kao da ne zna da se ne usuđujem proći tim ulicama sama, bez tebe.Previše je mraka u meni i oko mene i bojim se. Nitko mi ne može pomoći, samo sam uz tebe bila hrabra. A sada sam tako sama i tako me strah. Užasno bih voljela da si tu, kraj mene, da vratiš svjetlo u moj život, da me probudiš iz ove grozne noćne more. Moj život bez tebe nema smisla, stalno biram pogrešne puteve i plačem. To mi je svakodnevni ritual. Kako bih voljela da te mogu zagrliti, prstom ti prijeći preko usana i na uho ti reći da te volim! Svakim trenom sve više i više mi fališ, nedostaje mi sve tvoje, oči, osmijeh, a najviše od svega tvoji poljupci i dodiri koji su u meni izazivali erupciju strasti, uvijek... Boli me pomisao da više nikada neću zaspati u tvome naručju i probuditi se kraj tebe, nikada više neću osjetiti dodir tvoje kože i njezin miris... Samo ti si uvijek iz mene izvući ono najbolje, samo tebi samo se usudila prepustiti i tijelom i dušom. Naučio si me da volim, ali samo tebe. Ne usudim se prepustiti nekom drugom, ne znam voljeti nikoga osim tebe i ne mogu te preboljeti. Za sve je kriva ona, ta glupača koja mi te otela! Nije mi jasno zašto je tebi tako važna i zašto je voliš više od mene. Nije te zaslužila jer znam da te ne voli, barem ne kao ja, ali ti se svejedno ponašaš kao da ne znaš da je kao seoski bicikl, svi su se provozali. Sada se pitam zašto si uopće bio sa mnom. Pa bilo je na stotine drugih koje su čekale u redu da budu s tobom, a ti si izabrao mene. Možda je to bilo samo zato što nisam bila jedna od onih rijetkih koje nisu molile malo tvoje pažnje, meni si bio sasvim običan i nisi mi značio ništa. A sada? Sada si mi sve, dala bih ti i krv i vene i srce. Sada si mi sve... Jedan jedini, najbolji iako znam da si najgori od svih. Svaki dan viđam druge, ljepše od tebe, ali nijedan mi ne predstavlja ništa, nijedan nije ni tvoja blijeda sjena. Hoću li zauvijek ostati sama pokušavajući naći nekog sličnog tebi? Vjerojatno hoću jer znam da na svijetu ne postoji nijedan koji bi te mogao zamijeniti, nijedan ti nije ni do koljena iako je svaki barem duplo bolji od tebe. Ti si najgori od najgorih, a ipak te ludo volim! Ne znam čime sam zaslužila ovakvu patnju. Učinila bih sve da mi se vratiš, želim da me poljubiš, zagrliš i više nikada ne pustiš. Znam da sam glupa što bih zbog tebe ponizila sebe, ali volim te više od ičeg što postojina ovom svijeti i znam da moj život nema smisla bez tebe, jer moj život si ti. Ostavi ju i vrati se meni. Doći ćeš, zar ne? Ti znaš da te volim? VRATI SE!!! (7.12.2003.) Još uvijek te volim...