Din-8
Veche je sjedim sama u svojoj sobi I imam neku prokleto ludu zelju da se ispraznim jednom zuvjek I ispricham cijelu prichu do kraja. Vjeruj mi,necju te daviti nekom tuznom prichom o propaloj ljubavi I jadima. U ovom pismu mozda necjesh prochitati najljepse rijechi jedne tinejd`erke ali,vjeruj mi,negdje daleko cesh osjetiti ljubav…Bo`e,koliko mi je hrabrosti trebalo da napishem sve o tebi. Nikada necjesh saznati koliko mi znacish. Sve je pochelo neslanom salom a zavrshilo se…sve u svemu josh uvjek ne znash koliko te volim. Jako.Puno.I previshe.Koliko sam se puta zapitala postoji li osoba na svijetu koja tako ludo kao ja. Dok tebe nisam srela,na mom licu je bio vjechiti osmjehi bezbroj snova. Onda si ti polako ushetao u moj `ivot I napravio haos u mojoj glavi… Odskoro se u meni pojavila neka doza prezira,htjela sam d ate zaboravim,ali uvjek se nadje neshto shto me podsjeti na tebe,na nas… Ne mogu da zamislim kako cju sledecju godinu pre`ivjeti bez tebe,kako cju svoj sesnaesti rodjendan dochekati tu`na… Svi smo u jednom trenutku bili nechija srecja… Ti si taj trenutak koji se vjechno pamti…_________________
06.01.2008. u 8:05 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara