ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

U kom svijetu sada zivish? Dali u onom koji si mi nesebichno pokazao i dobrovoljno mi dozvolio da prisvojim dio njega,ili u onom kakvim te svi drugi smatraju ?Shvatash li da te tamo niko ne uzima za ozbiljno,za njih si samo obichan vjetropir,djechko sa vishkom energije koju troshi na beskorisne stvari? Shvatash li da sam jedino ja umjela proniknuti kroz tvoje sulude ideje I blesave osmjehe? Naveo si me da se osjecjam odgovornom za sve ono shto se desilo,pa I za ono shto nije? Shvatash li da sam tada stajala na ivici provalije svojih nada?! Chekala sam da me uhvatish za ruku I povuchesh natrag,chekala sam da me makar pozovesh,da osjetim kako ti moje ime klizi preko usana.. Umjesto svega,ti si se samo okrenuo,stavljajucji mi do znanja koliko sam beznachajna I nevazna za tebe…Mene su boljeli tvoji koraci,znash li to ? Mene je u tom trenu zaboljela svaka rijech koju si precjutao…I tada sam imala ochajnichku zelju da te mrzim,ali uprkos svemu ja sam te beskrajno voljela…Tvoja silueta se neprimjetno smanjivala u daljini I totalno ishchezla u zagrljaju tame. Neke izdajnichke suze su se skotrljale niz moje lice,nisam bila svjesna nicheg oko sebe,sem te beskrajne praznine u grudima. Srushilo se sve ono shto sam nazivala nashim svjetom,izgubila sam mocj da razumem tvoje poglede,pretvorio si se u stranca koji nije vezan proshloshcju za mene. A bio si moj nachin zivota,vazduh,voda,bio si I nebo I zemlja,bio si sve shto je dokazivalo da postojim. Nakon tebe vishe nisam zivjela,bila sam samo blijeda sijenka izgubljena u vrtlogu vremena…Znash li ti kako boli kad izgubish dio sebe I kad vishe ne prepoznajesh svoj odraz u ogledalu?Znash li ti kako je kad ti iz snova ispare sve boje,kada su ti snovi izlizane crno-bijele fotografije? Plashila sam se svakog novog dana I onoga shto on donosi? Chekala sam da makar vjetar donese tvoj glas. Plakala sam kada bi se tvoj lik pojavio predamnom,tek tako zaiskrile bi tvoje ochi uz bljeshtav osmjeh..i kad god bih drhtavom rukom poshla ka tebi,nestajao bi kao list noshen koshavom… stvarala sam te iluzijama u mashti,trazila te u stvarnosti po rushevinama starog grada,chekajucji da se odnekud pojavish I premostish sve ono vrijeme koje nas je razdvajalo. Ti si trajao u nekom drugom vremenu,nesebichno se poklanjajucji drugim svjetovima koji su za mene bili nepoznati…Mimoilazili smo se u mislima,nismo se prepoznavali jer su se godine kao prashina lijepile za lice I gasile sjaj nashih dana. Rushila se moja iluzija o vjechnosti,potonule su moje nade o pravim ljubavima kao iz starih ljubavnih romana. Blijedio je tvoj lik u mom sjecjanju,ostali su samo tragovi u stihovima,u prichama,u boji nocji na usamljenom drumu predgradja. Umorila sam se od brojenja zvijezda,uspavao me je sladunjav ukus mjesechine ljetnjih nocji. Nijedna zvijezda padalica ti nije prenijela moju poruku. Postala sam usjedjelica koja je sav svoj zivot svodila na nekoliko kapi srecje koje su odavno isparile sa mog dlana. I,onda,kad su te godine ugushile nadanja,I kad je zivot krenuo nekim svojim tokom,neki uzasno pozati vibrirajucji glass a gornjeg dijela slushalice uzburkao je okean mojih slabosti.. stalo je vrijeme,zivot je bio zaustavljen u raskoraku a na usnama se odnekud pojavio davno zaboravljeni ukus vina. Bila sam zarobljena u kavezu proshlosti,samo nekoliko rijechi me je ponovo uchinilo ranjivom I sjetnom. Ponovo sam bila kao ranjena ptica,ostavljena na stazi sa lijeve strane puta,prepushtena sudbini. Zenice kao glave chiode prekrile su veselost u mojim ochima,spustila sam pogled do samog dna dushe I nevoljno priznala sebi da,I nakon dvije godine josh uvjek trajesh u meni,ti koji si sada potpuno tudj,koji nikad vishe necjesh biti onakav kakvog te ja poznajem. Prerastao si u sebi romantichnog sanjara koji je sa mnom uzivao na talasima I koji je umio da iz samo jedne linije na dlanu prochita cijeli zivot. Vishe nisi razumio taj blagi drhtaj mog glasa,uzdah toplote…