ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

Najdraža,Ova tiha noć kao da je sazdana od mnoštva stihova što se lagano razastiru po obroncima moje duše. Osjećam u sebi valove Svemira i kako mi prožimaju svaki kutak sobe meni nepoznatom silom, a koja se vješto snalazi u mojim grudima izmamljujući istovremeno i bol i osmijehe.Prestajem postavljati pitanja, promatram i upijam jednu novu stvarnost oko sebe zureći hodnicima gole nade. Misli plove, ja ne znam kamo, ali znam da sam sad s njima tamo. Znam da si i ti sad… u mislima, tamo gdje sam i ja…Odbljesci ljubavi. Tu u mojoj sobi. Promatram ih u tišini dok razmišljam o nama. Ne mogu ti opisati svoje misli, svjetove kojima plovim dok sanjam kako zagrljeni obuhvaćamo prostranstva u kojima nemoguće ne postoji. Pomalo se vraćam u ona vremena kad me je ljubav polijevala svojom vatrom ne štedeći me ni na tren, čineći čašu mog srca prepunom. Znam, zvijezde su vidjele tragove dima iz moje duše koji su potom nastajali… i istovremeno mi slale signale koji su se činili poput sna. Vidio sam ili sanjao jedne oči. Čini mi se da je to bio prvi put da sam te vidio. U snu. Znao sam da postojiš negdje. Da si moja stvarnost koja tek treba biti. I iako nepoznata, ti mi se čini najpoznatijom jer si sve ove godine tu sa mnom, u meni, duboko sakrivena od svih i najbolje očuvana.