putnica vremenom

**********************************************

mislite li sto i ja?! hmmm...Ne vjerujem! Asocira li vas naslov na nešto? Ako nije, trebao bi!! Svaki zdrav čovjek bi sada kliknuo na moj blog da vidi što ja to radim dok sam još vruča!!
Mmmmmm da, slijepljena u odjeću koju imam na sebi, zadihana i vruča! Obrazi mi se crvene od mlaza krvi i jedva dolazim do daha!! Hvatam bocu hladne vode i proljevam je po sebi iako je vani hladno! Vlazim svoje presusile usne i gutam brzo i velikim gutljajima ispijam sve do posljednje kapi...uhh..

No , ipak... Vasa masta radi svasta, a ja sam samo malo vozila biciklu! Uh bas me umorila! Bicikla mislim!!
Najvise volim po noci sjest na taj jebeni sic, cvrsto uhvatit taj crni volan i napregnut mišiće do bola! Neka se umore, nek me zabole, nek me znoj oblije, neka nestanem bez daha, nek mi zrak tuče u lice... ma nek me cesta vodi!!! Volim joj se pustit..Njenim vijuganjima i cudnim smjerovima, naglim udubinama i pukotinama, povisenjima i grbama! Nek me iznenadi!
I tada obično razmišljam... Jurim i razmišljam. Tek poneki prolaznik naiđe a ja se osjecam nekako nadmocno...Jeli to zbog brzine kojom projurim ili zbog slobode koja me tada pokrece?! Mozda zbog tijelesnog zadovoljstva ili onih gnusnih nepotrebnih osjećaja koje tada izbacujem iz sebe?!
Ovaj grad tada dobije sasvim drugi smisao... Cesta vise nije cesta kojom voze autobusi, kojom se ja svaki dan "vučem", koja je stvorena da bi vodila ljude s jednog mjesta na drugo... "Moja" cesta, ako je mogu prisvojit, prihvača me da se iživljavam na njoj kao nitko do sad! O boze sta li joj sve radim!! Kojim mislima je tučem i kojom jačinom i bezosječajnošću prolazim preko njene sive površine! Zahvalna sam joj. Jer ona je tu, sad, čeka me! Zbog mene! Veceras je opet tu...I bit ce i sljedeci put kad joj se odlučim pridružit u njenoj samoći... Ne!! Ona i ja nismo usamljene... Samo smo same i sive...
Bas je lijep ovaj svijet! Poklonio mi je nesto... Dobila sam sebe na poklon! Kud ces ljepšeg poklona! Da sam i trazila nebi se mogla sijetit... I moram se zadovoljit! Moram naci nekog tko ce bar pokusati voljeti me koliko ja sebe volim... Ako me cinis tuznom nisi za mene! Jer ja nisam tu da bi bila tužna! Trebas snosit posljedice i snosit ces ih... jednog dana ces me morat nasmijat i dokazat mi da je sve samo jos jedna igra trenutka, jer tuga nepostoji! U meni ne!! I zasto bas sad tugu spominjem?! Jer to je po meni jedini osjecaj koji moze covjeka toliko pojest i unistit da se izgubi smisao života... Gubis se lagano, zaboravljas se, unistavas se zbog vlastite grižnje savjesti!! Mrzis ustvari,samo sebe, jer sve je tvoja projekcija stvarnosti, svaki tuđi problem je i tvoj problem! A moj problem je i tvoj problem! Bilo kojii da je problem treba ga sta prije unistit jer ce se on vratit i bockat nas dok ga ne iscupamo do kraja!!
Krivnja... Prihvatimo li da smo svi krivi za nesto samim svojim rođenjem i svakom riječi svojom pokrecemo nekakvu reakciju u necijoj glavi, bit ce nam lakse odlučivati i birati najbolje za sebe! I ovako i onako izazivamo neke reakcije, a za tuđe postupke ne možemo bit odgovorni... Svak bi trebao birat svoj put, jedinstveni i lijepi i kad dođemo do toga gdje nam je kraj!? Nema ga?! ili je bas to kraj?! kraj svega?! ili samo početak nečeg drugog?!

brrrrrrrrrrrr sad mi je vec hladno! Jebiga moje tijelo nije od čelika napravljeno...Ima i moje tijelo potrebe! A sad si idem skinit onu uljepljenu robu...i lagano upast u toplu piđamu da ugodno iznenadim i svoje tijelo!
Danas je zaslužilo!!


************************************************************************

joooj da je meni upast u tu istu pidžamu da oboje iznenadimo nju,ona nas,ja tebe,ti mene,ja sebe...

a skidanje znoja ili novo znojenje