ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

Ljubavi moja!U meni bjesne bure i srce se kida od svake riječi, a ti ni ne misliš na mene. U dugim noćima dok besano brojim nevidljive zvijezde na stropu pitam se gdje si sada, što radiš, koga držiš u naručju i suza poteče. Zašto moram plakati zbog tebe ljubavi? Čime si to tako zatravio moje srce i kako si se uselio u sve moje misli? Maštam često, ti i ja zajedno, šećemo livadom kraj potoka, držimo se za ruke i ti me grliš, ljubiš, ah pusti snovi. Riječi su tako jadne, male i neiskrene a meni znače život, jer bez tebe, bez tvojih riječi ja nemam razloga da ustanem ujutro. Znam da ne shvaćaš i da nikada nećeš shvatiti to što osjećam prema tebi, a kako bi i mogao? Toliki nas ponori dijele i čak da ih i prijeđem nisam sigurna da ću te naći na drugoj strani, ali pokušat ću. Čak i ako uspijem i ako me na drugoj strani dočeka pustinja samoće i dalje ćeš u mom srcu ostati isti.. Nisi ti kriv za moje boli, ja sam. Tražila sam od života još jednom, samo jednom da se ludo zaljubim i eto mi. Nisam razmišljala da to boli, ponekad jako, nekad manje ali boli. Znam da je ludo i ovo pismo i moja ljubav, ali ne mogu protiv sebe. Znaš da sam iskrena i kad nešto osjećam to moram reći, a eto jutros grudi mi pucaju od boli. Neću te moliti da mi oprostiš što ti ovo pišem, jer oproštaj ni ne tražim. Volim te.........