ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

Pisem ovo pismo tebi koja si ispunila moje srce beskrajnom ljubavi, ceznjom za zagrljajem koji mi stoljecima nedostaje. Proslo je mnogo vremena od kada sam posljednji put pogledao tvoje duboke oci u kojima je uvijek bila iskra onoga za cime sam tezio u proslim zivotima. Princezo moja, ne postoje rijeci koje ovaj papir moze oslikati, ne postoje rijeci koje mogu opisati moja osjecanja, od kada znam da postojis.Dugo vremena sam proveo u hladnim sumama, cekajuci tvoj glas. Vjesnici vremena, donosili su mi poruke da budem strpljiv, da te cekam, kao sto si ti nekada cekala mene. Samoca mi je uvijek iznova davala snagu za novi dan, uvijek iznova podignut iz pepela, postojao sam sve sigurniji da ce mi ptice donijeti tvoj glas. I sada sjedim sam, pored prozora kuce u koju me je sudbina poslala da godine koje prolaze provedem u zelji za tobom, i tvojim srcem. Godine koje su uvijek iznova davale nadu, crpjele snagu mog duha, koji je nekada, samo zbog tebe, bio duh koji je plovio medju zvjezdama, sazvjezdjima koje su samo tvoje ruke znale napraviti. Kolika je moja sreca od kada znam da postojis, malo je rijeci koje je mogu opisati. Beskrajna kao moja ljubav prema tebi, kao svemir kraj kojeg sam provodio sve ovo tesko vrijeme, sam bez ljubavi i ohrabrenja. Koliko su samo moje oci prolile suza mastajuci o proslim danima, godinama koje smo zajedno proveli, cekajuci uvijek iznova momenat kada ce se nasi pogledi sastaviti, kada ce se nase usne spojiti i kada ce poteci suze radosti, kada ce nas obuzeti ona strahovita jeza od koje nekada nismo mogli spavati jedno bez drugoga, pomisljajuci uvijek na najgore.Da li cu ponovo vidjeti moje Sunce? Da li cu se poslije velikih bitaka i putovanja vratiti ziv i zdrav? Svaki put iznova, kada bih odlazio, u zivotu me je drzala samo tvoja suza koju si pustala. Kada smo se razdvajali osjecao sam prazninu sto odlazim, sto se mozda nikada necu vratiti.Andjele moj, poslije toliko godina cekanja i putovanja kroz vrijeme i prostor, shvatio sam da nijedno more nije veliko kao moja ljubav prema tebi, da nijedna vojska nije jaka kao veza izmedju tvog i mog srca. Da nista nije beskonacno veliko, koliko je veliko ono sto osjecam prema tebi.Mislim na tebe svaki dan, kao sto majka misli na svoju djecu, kao sto zedna zemlja misli na kisu. Zelja da te zagrlim, ponovno je svakim danom sve veca, ali ljudi su smislili granice, koje moje srce ne poznaje kada si ti u pitanju. Pa i ako imas nekoga, ko te tjesi i pokusava razumjeti, cuvaj ga, ali znaj da te nitko nece voljeti kao ja, da te nitko ne moze razumjeti kao moje srce. Jer, ja sam siguran da me niko nece uciniti sretnim koliko si mogla ti nekada davno, da niko ne moze da razumije sve one teske rijeci koje si slusala kada mi je bilo tesko, kada sam ostajao bez prijatelja, kada sam ostajao bez nade. Jedina moja i sada sam sam. Cekam dan kada cu te opet vidjeti. Kada cu opet osjetiti sve sto sam nekada osjecao......