Znas, jos uvjek imas onu moc nadamnom
Znas, jos uvjek imas onu moc nadamnomJos u svakom mom trenutku postojis tiJos sa svakim novim jutrom pomislim na tebeIako nikada nisi bio "moj", bio si nesto naj ljepse sto mise dogodilo...Kada sam vec mislila da cu se predati, da cu potonuti i da zivot vise nemoze biti lijep, ti si se pojavio sa svojim osmjehom i vedrinom, i ja sam uz tebe ozivjela...Cesto se u mislima vracam na one nase zajednicke trenutke...dao si mi puno, a dovoljno bi bilo vec sto sam spoznala da jos mogu voljeti i zivjeti, da je proljece opet predivno u svim svojim zelenim bojama...Koliko sam samo puta tonula u tvoje carobne oci i uvjek iznova nalazila snage da zivim.Uvjek sam bila svjesna - da ces nekada otici... ali toliko toga si probudio u meni, i svaki put kad bi lezala u tvom zagrljaju - osjetila sam svu ljepotu ovoga svijeta!Znam da nikada vise necu sresti muskarca kao sto si ti, ali moj zivot ide dalje...Zelim ti da budes sretan i da uspijes u svemu. Da tvoje oci boje proljeca budu uvjek nasmijane... A osjetis li potrebu za razgovorom, za tebe cu uvjek biti tu! Cijenim te i vjerujem u te!!
10.01.2008. u 8:15 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara