ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

Ne znam kako da pocnem, jer pismo ovo prepuno nade je. Sanjao sam divan san, prekrasan. Smijem li ti ga ispricati? Ne smijem, povrijedio bih te, i tada bi jos tuznija bila.Ne placi. Barem ne placi zbog mene jer toga nisam vrijedan. Sto sam ja? Tek prolazna stanica. Zato, kada me pogledas, zelim vidjeti ljubav kako izlazi iz ociju tvojih, a ne tuga. Zelim vidjeti srecu kako iskri, poljubac jedan kako leti. Imaj snage i poslusaj me, jer nista teze nije od tuznih ociju tvojih. Povrijedio sam te. Oprosti, o, oprosti mi ako mozes jer glup sam i bezuman bio, a sve iz ljubavi. Jos uvijek ne vjerujem i pomirba sa sudbinom daleko je. Boli me, boli to sto njegova si, a da si moja, vidi se tek u kutovima ociju, usana, samo tamo gdje pogled moj seze.Da, jedino pogled moj. Ali vjeruj mi, bez nade nisam, nada jos uvijek zivi u meni i zivjet ce dok god bude tajnih mojih mjesta na tebi. Kada ona nestanu, tada cu i ja, poput sunca u vodi,tiho gasnuti. Nemoj razocarana biti, jer, Volim te, pa makar tajno, ali ipak te volim duboko u sebi, u srcu mome. Pozelis litek poljubac jedan, ili zagrljaj, u srcu te mojem cekaju. Bez straha ruku ispruzi i uzmi ih, srecom se posluzi...