ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

Uvijek, od kada sam te prvi puta vidio, bila si moj andjeo. Ta me misao vodi i sada,dok u sparnoj srpanjskoj noci sjedim na klupi i slusam kasne otkucaje sata sa zvonika.Iz obliznje bare dopire do mene kreket zaljubljenih zaba(imam dojam da se one jedine vole), a jedino drustvo mojoj samoci prave nestasne krijesnice i zvijezde kojima bih se tako rado pridruzio.Sjedim sam, naviru uspomene.Iz obliznjeg sokaka sparnu ljetnu noc paraju zvukovi.Iz trosne kucice starog Bogdana cujem zvukove violine, cimbala i gitare.Hrapavi staracki glas pjeva.Slusam tekst i steze mi se srce.Zasto se vracas kada je kasnouzalud trazis osmjehe mojejer lazna ljubav bila je nasa, lazno je bilo sve sto je tvoje.U tebi nema ni trunka sreceuvijek ces biti nesretna zenareci cu svakom tko za te pitalazna je, laznasva ljubav njena.Andjele, tebe nazvati lazljivicom nalik je svetogrdju.Ne slazem se sa starim Bogdanom i njegovom Marusom.Pitanja naviru...Pitam se, sjetis li se kada onog dana kada sam te doslovce kidnapirao, stavio u auto i odveo nekuda daleko?Kuda, ni sam nisam znao. Zelio sam te samo za sebe, ti toga nisi bila svijesna.Pitam se, sjetis li se katkad onog malog stola u periferijskoj krcmi gdje sam ti ukrao prvi poljubac, a ti se namrstila kao da si progutala limun.Sjetis li se ikada grana starog bagrema ispod kojih sam te ljubio, sada znam da nisi taj bagrem ni vidjela.Sjecas li se onog uskog putica koji je vodio izmedju drveca, gdje sam ja jadan, naivan i presretan mislio da su mi pored poljubaca poklonjene i mrvice osjecaja?Zadovoljio bih se i mrvicama, nisam dobio ni njih. Bila si daleka,tajanstvena.Topila si se u mome zagrljaju, poslije si taj isti zagrljaj prezrela.Tvoje misli su bile poklonjene njemu, iskljucivo njemu.Nitko to na tebi nije primjetio jer si uvijek bila leprsava i neuhvatljiva.Pratio sam te kao sjena, kao necista savjest.iritirao te, znam, ali znaj da sam zivio za sjajni pogled tvoka oka, za svaki osmijeh, za svaku tvoju rijec.Bio sam ti dosadan, opterecivala te moja paznja, premda mi to nikada nisi dala do znanja.Uvijek si govorila pred svima da me ljubis. Voljela me nisi nikada , aoni tvoji gromoglasni poljupci u lice i celo su samo bili potvrda tvojih rijeci. Njima si gazila moje srce.Nisam Adonis, ne plesem tako dobro kao valentin, kojemu je isla sva tvoja paznja.Ja sam samo sutio i pratio tvoje pokrete na podijumu, uvijek iznova odusevljen tvojim temperamentom i ljubavi koju si iskazivala prema glazbi.Postao sam ljubomoran i na glazbu.Sjetis li se ikada nas, nase voznje,auta koji je prijetio da ce zakuhati i tvog odlucnog zahtjeva da ti prepustim volan?Prva zena koja je vozila moj auto bila si ti.I posljednja.Ja se sjecam svakog detalja, svake minute, svakog pokreta.Svakog pogleda .Svog ushicenja i nevjerice da si pored mene.Znaj, uvijek ces ostati tu, negdje duboko u skrovitom kutku mog ranjenog srca, u meni, premda sam donio odluku da odem od tebe, nasih prijatelja, te da te prepustim snovima i pozelim ti srecu s nekim. S kim? Mozda je Valentin bas taj koji ce te znati cuvati kao biser u skoljci?Kasno je ljubavi. Zamrli su zvukovi tuzne pjesme iz malog sokaka.Ipak, hvala ti sto me nisi nikada nazvala svojom ljubavi.Odlazak bi jos bio tezi.Jer, lako je napisati-volim. Znaj, ni leptir ne slijece ako cvijeta nema.jednom si mi tuznom i nesretnom vratila osmijeh.Volio bih znati da li je to bio rezultat tvoje dobrote, ili si to uradila iz sazaljenja.Mene ipak ne zali.Volio bih ti postaviti par pitanja, ali znam da nemam prava nista pitati.Ti si se sa mnom samo igrala.Mozda su ti moji osjecaji nepoznati?Ipak znaj, ono jutro kada si se poput brsljana obavila oko mene, pozelio sam i istovremeno prokleo sudbinu sto nisam rodjen kao suza,negdje u zjenici tvog oka, da ti njezno kliznem niz lice i umrem na usnama.Tu me je sudbina okrutno prikratila.Zelim te sresti negdje u nekoj dalekoj zemlji, na nekom drugom kontinentu gdje nema bagremova, kada vrijeme ostavi trag na nasim licima, i upitati te- jesi li sretna? Osobno ti zelim svu srecu ovoga svijeta...