ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

Smijesno. Obecala sam si da si vise necu dopustiti dabilo koji moj cin ovisi o muskarcu, o bilo kom drugom.A sad opet biram rijeci koje cu napisati, biram svojeosjecaje koje cu iznijeti, jer zelim biti vrijednatebe.Tako ocajnicki zelim da ti se svidi ovo sto pisem.Mozda te tako uhvatim, i jos vaznije zadrzim. Ali sebojim da necu uspjeti ni prici.Jer ti pises stihove zivota, tj. unosis ... svijet usvoje redove. A ja unosim samo jedan mali dio duse.Ovaj dio koji se uspio trgnuti iz umora, koji me uposljednje vrijeme sve vise obuhvaca.Evo, opet se zalim, opet se tuzim. Ne shvati me krivo.Ja sam sretna osoba. Valjda. Samo sam nepovjerljiva, samo sam uzdrmananemilosrdnim napadima ovoga cuda kojeg zovemozivot. Zeljela bih s tobom podijeliti svoje shvacanjezivota, svoje shvacanje ljubavi, ako je ima tamonegdje.Zeljela bih ti reci koliko se zelim prepustiti sreci, aujedno koliko se toga bojim.Tako te malo poznajem, a vec sam ...sto sam?Mozda bi bilo bolje da sada prestanem pisati.Nemam ti pravo sve ovo govoriti, Nemam ti pravovjerovati.Neka mi tvoj um ne zamjeri.To su ipak samo rijeci posrnulog pjesnika covjeka.