Din-8

I bio je samo san…. A tako sam zeljela da se ne probudim...da jos malo, jos jednom samo opet osjetim te.... osjetim to sto je vecDavno izgubljeno... sto nemam ni pravo vise osjetiti....ne, vise nemam....Pisem ovo jer nemam kome reci, ... nemam kome ispricati svoj san.... niti smijem....Izgubila sam te zauvijek....dopustili smo da nam drugi sude.... a tako malo je trebalo....tako malo...I evo sada....sretamo se u snovima.... i tako zivimo... Drugo nista nam nije ostalo… Zakasnila sam…. Znam, da nemam vise prava… a nemas ni ti…Niti on niti ona zasluzuje da ispastaju.... nesmiju nikada znati, da se mi sretamo u nasim snovima...Da se kao nekada gledamo...osjecamo...volimo... onako kako to samo mi znamo...Andjele moj...bojim se ovih osjecaja... bojim se mog zivota bez tebe... bojim se da nikada necu moci da zaboravim...A vrijeme ja da prestanemo...da se u snovima sretamo.... mi to vise nesmijemo...Kako sam sinoc bila sretna… oh Boze, .... kako sam samo bila sretna... ne, nije to bio san, sve je tako stvarno bilo...Taj neopisivi osjecaj... to nase.... nakon toliko godina opet sam osjetila tu beskrajnu srecuI tako mi je bilo svejedno sve... postojali smo samo mi ljubavi.... samo mi.... nasmijani... sretni.... Onako....kako smo samo mi to bili.... i nikada vise necemo biti.... ne, na taj nacin.... Boli me… nikada nije prestalo….Bjezim od tih osjecaja.... od spoznaje, da nikada nece prestati...Da cu te citav zivot traziti... osjecati....voljeti.... Bjezim...ali neuspijeva mi.... nemogu gledati u buducnost ocima punim proslosti.... Bojim se svega sto mi nosi zivot...sklapam oci pred svim stvarima koje mi se moraju desiti, jer ja ih nezelim...Tako tuzno je sve.... tako bolno... Zar moram citav zivot da provedem ovako.... i da zivim samo u snovima.... ....i ti....andjele moj....znam da ti nije lako....ali ne trazi me vise....niti u pjesmi niti u ocima njenim....ona te zasluzuje cijelog...ona i dijete koje nosi u sebi....... oh Boze moj.... kako samo boli me....Zelio si da ti ja rodim jednog malog sina...zelio si mene pred oltarom cekati... zelio si mene cijeli zivot gledati....... a ja zelim de se nikome nedesi, ovo sto je meni i tebi....nedopustite nikad da vam ponos sve unisti.... da zakasnite nekome reci, da ga volite....da je uvjek tako biloi da nikada nece prestati.... ne kasnite....jer vec sutra moze biti prekasno....

10.01.2008. u 8:49   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar