the chase is better then the catch
**********************************************************
Danas je novi dan. Dizem se sto kasnije mogu,ipak, najljepse mi je u snu. Nesputano lepršan mislima, nezaustavljajuci se, uzivajuci u samoj toplini kreveta, tisini i mojoj nepomicnosti. Mirnoci...
No, budim se lagano, svaki dan ponovo se radjam! Nova, a stara ; prazna, a ispunjena ; normalna, a luda! Zapravo jedino sta je novo svaki dan su moje misli...Ostalo je optička varka!
Uvijek u kontradikciji sama sa sobom...Klišejasto, kako znam da zvuči čak i meni, ubijam sve te mlake , slabe, nepromisljene, ogranicavajuce osjecaje... Oni nikako ne doprinose mom unutarnjem napretku i zato nisu zasluzili ostat! Bacila sam ih u kontejner i jutros..i svako novo jutro ih bacam u crnim kesama mog slabog srca. Nisam ni primjetila kako sam neko vrijeme vukla za sobom te nepotrebne kese, gdje god sam isla! Odavale su me! I to samo kako!!!
Moj zivot nije isprazan....Ne, ne! Ja sam ponosna na sebe sto se nisam izgubila u osmijehu i sarenilu, sto svijet nije zavladao samnom!! Umijesto toga, ja sad "vladam" svijetom i nedam se ukaljat u njemu ako to nicemu ne doprinosi!
Svaki minut treniram um da sluša dušu i obratno! Srce lagano zanemarujem... Jer ionako srce je samo slabost zar ne?! Osijecaji prođu, uzbuđenost, neobuzdanost,čežnja...sve ono sto mislimo da je dobro, da je vazno! Sve to prođe...I ja uzivam u toj prolaznosti..ali,ali...sto dalje?? Sto nam ostaje??! Gdje da nastavimo pricu?! Idemo li ponovo nadajuci se da ce bolje biti nesvijesni u svojoj naivnosti?! Da ce nam se zelje ostvariti, da ce nam se trud isplatiti?!? Pasti sa neba nama pred noge?! hmmm...
Osvijescujem se koliko je moguce i slusam sebe. Upravljam sama sobom, kao s lutkom! Predviđam svoje misli, ne dam se smest! Nedam se uhvatit u onu začaranu mrežu zaljubljenog osmijeha jer shvacam razlike i razlikujem lijepe avanture od kvalitete!
Samo cjelina i zrelost covjekove duse me moze zadrzat u svojoj blizini, inace bježim, namjerno, jer nema svrhe u mom zadrzavanju! Ja idem na putem razvitka i ispunjenosti, nesputanog uživanja koje nema svrhu samog uzivanja, vec slavljenja postignutog, sto mozda nikad necu moci u cijelosti...
Tek sam na "startu"...još mi oci bjeze u daljinu i zamisljaju, jos stojim napeta u čeznji za zvukom koji bi oznacavao pocetak utrke(s vremenom) i jos ceznem za pobjedom...
Jos pokoja suza kapne na moje lice al je brzo zaustavljam i idem dalje! Dajem svojoj duši glavnu ulogu i nedopustam joj da bude povrijeđena... Bar ne na nepromisljen i glup način!
Ovo bi trebala biti poruka svima onima koji su nesretni a tako i izgubljeni... I jedno vrijedno opravdanje(ako ovaj tekst mogu tako nazvat) svim onima koji mi vise nisu u blizini...s razlogom
*****************************************************************************************
10.01.2008. u 19:21 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
hm...al opet nemozes bit sama a ponekad je lijepo bit sam...i dobro je kad nas netko povrijedi,dobro je za nas bar smo onda jaci i ponekad nedodirljivi...al opet..
Autor: medo185 | 10.01.2008. u 19:37 | opcije
tko kaze da sam sama?! ja ne!!
a dodirljiva sam uvijek! :)
Autor: sluchajna_66 | 10.01.2008. u 19:45 | opcije
hm...pa zasto si nesretna onda ako imas nekog?imas se skim mazit a i svadjat..
Autor: medo185 | 10.01.2008. u 19:52 | opcije
i mislio sam emocionalno nedodirljiv...hm...ludice.haha
Autor: medo185 | 10.01.2008. u 19:53 | opcije
haha! znam ja sta si mislio! ;)
a ja sam mislila da nisam emocionalno sama tj usamljena! dajem dojam da sam nesretna? ma neee... :)
Autor: sluchajna_66 | 10.01.2008. u 21:30 | opcije