nemojte plakat

Zašto istina boli



Zbog intenziteta naših osjecaja isto kao i zbog osjecaja svih drugih ljudi, teško je razgovarati o ovoj

temi.



Ovo je vrlo osobno pitanje. Što najviše boli?

Dali je to duša? Ili možda tijelo?

Cini li vam se da vam um gori? Možda sve ovo skupa?



Ljudska bica su vrlo mocna.



Sile koje osjecate u sebi… ponekada tako neobuzdane…

su iste one sile koje su iznjedrile i svemir.

U ovo nema sumnje. Vi ste dio života u ovome svemiru…



Nije li tako?



I vi dijelite cjelokupni Život, sve njegove struje i brzace, sa svime ostalim sto vas okružuje.



To je ta snaga. Cini se da je mnogo jaca od vas samih. Ponekada vas ponesu nagoni i osjecaji… nije li tako? Jurite li tada naokolo pokušavajuci sve dovesti u red? Ali, tu su neocekivani dogadaji i ljudi oko vas, tu je i bol… Ponekada nam se cini da je život poput vožnje na jednom od onih ogromnih roller-coastera, da vas baca gore-dolje, naprijed-nazad…Uh. Kao da živite u žrvnju. To boli. To je taj vaš bol. Bez obzira da li je to bol duše, tijela ili uma, on vas razara.



Ljudi uglavnom zapocinju svoj duhovni put u nadi da ce pronaci unutarnji mir i stabilnost, ali cini se da njihov život postaje još teži, još više ispunjen stresom i još nestabilniji. To je vrlo zbunjujuci i bolan aspekt Duhovnog Rasta.



Zašto?



Jednu stvar morate znati. Ako ozbiljno krocite putem više duhovne svijesti, bol i strah ne možete izbjeci. Osjetit cete kako vas prži vlastiti um. Vrlo vjerojatno da ce vas i tijelo boljeti. Možete prihvatiti cinjenicu da je to obrazac koji postoji u vašem rastu. Evo o cemu se tu radi: Svaka promjena boli, ali promjena je vrijedna boli i truda koji nam je potreban da bi do nje došlo.



To su krajnje tocke ciklusa kojim cete se baviti neko vrijeme. Narocito je važno da zapamtite obije krajnosti, da ih citavo vrijeme imate na umu.



1. Morate zapamtiti da je bolno, zastrašujuce i frustrirajuce uzrokovati promjene u našim uvjerenjima… Narocito u vrlo osobnim uvjerenjima.

2. Morate zapamtiti da su promjene koje radite vrijedne svakog truda.



Da bi imali perspektivu koja nam je potrebna u sagledavanju ovoga problema, moramo imati onu perspektivu koja je dovoljno široka da obuhvati oba ova ekstrema. Jednu stvar morate shvatiti dok se duhovno razvijate: Ovdje se ne radi o vama onakvima kakvima ste stvoreni, ovdje se radi o vašoj percepciji vlastitog postojanja. Morate shvatiti da vi ne možete promijeniti ništa od onoga kakvima ste stvoreni. Stvoreni ste kao vjecni život, stvoreni od Iskona svega života i svih oblika. Taj Iskon života uglavnom poznajemo kao Boga. Svaka promjena za koju mislite da ju možete naciniti u svom postojanju, svaka promjena za koju mislite da ju drugi mogu uzrokovati; sve su to samo promjene u percepciji, a ne promjene u egzistenciji. Bez obzira što vi sami ili drugi mislili o tome, vi cete nastaviti vjecno postojati na svim razinama postojanja.



Odredeni ste svojim Iskonom

a zatim

sami sebe ponovo odredujete kroz vlastita iskustva.



Uocavate li razliku?



Pokušajte!



Ovdje se radi o dva primarna aspekta vašega bica:



o vašoj stvorenoj prirodi



te o vašem samoodredenju.



Kao stvoreno bice imate mogucnost da opažate i razlikujete. To je ono što cinite cijelo vrijeme. Dok opažate i razlikujete, vi stvarate mišljenje o sebi, o svojim iskustvima i o okolini koja vas okružuje.



To mišljenje je ono što je podložno promjenama, ne vi sami.



U srži vašeg stvorenog stanja vi ste nepromjenjivi. Sve što možete promijeniti je «kolicina vjecnoga nasljedstva» koju ukljucujete u vlastito življenje.



Kada to jednom shvatite,

to ce

postati vaša

zaštita

od svih

strahova

i

boli.



Ne radi se tu samo o vama samima, to je dio procesa. Ljudi su skloni da uzimaju zdravo za gotovo i da brane to svoje ja, da tu samonametnutu osobu uzimaju kao ishodišnu tocku u svakoj životnoj situaciji. Ali, drugim rijecima, vaša vjerovanja, stavovi i preferencije nisu VI! Bol i strah se javljaju kad to zaboravite. Bez obzira što vam se dogadalo to ništa nece promijeniti u vašem vjecnom postojanju. Vi cete nastaviti vjecno BITI. Jedino što se može promijeniti je vaše samoodredenje i vaša percepcija. U stvari, kada promijenite samoodredenje i percepcija se automatski mijenja.



Svi smo mi zarobljeni vlastitim vjerovanjima i shvacanjima.

Mi

težimo

tome da se

identificiramo s

stvarima iz života koje potvrduju

ono što mi sami mislimo da jesmo.



Strah i bol se pojavljuju u:



U

svijetu

stalnih promjena

u kojemu smo primorani da konstantno

branimo vlastito samoodredenje od svega

onoga sto obezvrjeduje to naše samoodredenje.



Svi smo uhvaceni u tu zamku. Zacudujuce. Time što zaboravljamo da postojimo vjecno u snazi i u miru, priklanjamo se svojim ogranicenim vjerovanjima i patimo.



Alternativa je jednostavna:



Prestanite se samo odredivati i tu energiju koristite da bi sagledali ono što stvarno jeste.



To je samo par jednostavnih rijeci…

ali teško ih je provesti u djelo.



Mnogo je toga što mi «jesmo» u ovome životu. Sve je to vrlo osobno. Poistovjecujemo se sa vlastitim tijelima i prestravljeni smo kada vidimo da nas ona izdaju. Poistovjecujemo se sa onim sto posjedujemo i osjecamo se napadnuti kada to izgubimo. Poistovjecujemo se sa mišljenjima drugih o nama i razvijamo ovisnost o tudem mišljenju… Pa ipak, mi nastavljamo postojati. Bez obzira kako se osjecali u vlastitim tijelima, dobro ili lose, mi nastavljamo postojati. Bez obzira što posjedovali, što imali ili izgubili, mi i dalje postojimo. Bez obzira što drugi mislili o nama, mi i dalje postojimo… Da li uocavate zajednicki nazivnik u svemu ovome? Ne trebate gledati izvan vas samih da bi se samoodredili. Odredenje koje vam je dao vaš Stvoritelj je više nego dovoljno. Pokušajte upoznati to odredenje.



Svijet pokušava zanijekati tu cinjenicu. Naš položaj, prijatelji, porodica, sve ono što posjedujemo, naše zdravlje… cak i mediji, sve je to ono cemu se obracamo da bi vidjeli koje je naše mjesto i kako nam «ide u životu».



Potrebna je Volja da bi se zaustavili na tren i umirili… da bi pogledali unutar sebe i sagledali cvrstu stvarnost svoga vjecnog bica. ..



Ali, potrebno je i više od «volje». Mnogi ljudi i onako ne znaju što je to. Ono što ce stvarno pokrenuti promjenu u nama je upornost i smopoštovanje. Vidite, ako mislite da ste ograniceni na bilo koji nacin, ako u potpunosti niste svjesni vaše vjecne prirode, onda imate ograniceno samoodredenje. Svi mi imamo ograniceno samoodredenje.



Ovo je vrlo osjetljivo.

Drugom rijecima, vi griješite o sebi.

Ljudi ne vole kad im se to kaže.



Teško je prihvatiti cinjenicu da nismo u pravu. Priznati da naše znanje nije u redu, da naši postupci nisu ispravni, da su nam uvjerenja kriva, nije lako. Kada ustanovimo da smo vjerovali u nešto što nije ispravno to u nama pobuduje najrazlicitije negativne osjecaje. Osjecate se izdani od onoga tko vam je pružio krive informacije. Neugodno vam je što ste bili u krivu. Ljuti ste na ono što je dovelo do toga da ste u krivu. Osjecate se ugroženi … duboko, ugroženi u dubini svoje duše. Kada se pokaže da je nacin na koji ste se samoodredivali pogrešan, osjecate da ste i vi sami obezvrijedeni. Sve to vas može potpuno slomiti… a tada cete dotaknuti samo dno. Odjednom ce vam se slomiti citav život, ili ce vas ljubav izdati, ili ce tijelo presahnuti. To je samo dno. Kada dotaknete dno znat cete o cemu se radi. Ali cak i onda, vi ste još uvijek vi.



Možete kazati: To je moj život.

Možete kazati: Najgore se vec dogodilo, a ja još uvijek postojim.

Možete kazati: Ja sam ovdje, sada.

Možete kazati: O svemu sam bio u krivu.

Možete kazati: Sada sam slobodan.



I tada, iscjeljujete se i rastete u novim vjerovanjima…

Možete kazati: Drago mi je da sam bio u krivu.



To je ispravno.



Gorka je ironija da naši strahovi i boli

Kriju od nas ono što mi stvarno jesmo.



Nauciti cete sto znaci ponovo se podici. Naucit cete da vam ništa ne može biti oduzeto što bi promijenilo vaše postojanje. Život se nastavlja. Zauvijek.



Dakle, sada kada svoj duhovni rast vidite onakvim kakav on stvarno je, razloga za patnju više nema. U svakome trenutku vi imate odredeno mišljenje o sebi i o tome kako se osjecate. Mijenjati to mišljenje je bolno iskustvo.



Ovo je jednostavna misao. U svakom trenutku vi možete izreci mišljenje o svome stanju «Dobro mi je», «Imam problema», «Dosadno mi je» ili bilo što drugo što ce i odredenom trenutku najbliže opisati vaše stanje. Ali, zapitajte se: «Kako si?» i poslušajte odgovor. Tada, otvorena uma, zapitajte sami sebe kako to znate. Potpuno iskreno odredite koja vjerovanja odreduju vaš odgovor. Kada to napravite, suocit cete se s vlastitim samoodredenjem. Morate znati da je to aspekt vaše osobe koji se može promijeniti. To niste «vi». To je ono što taj trenutak postoji.


Ako

razmislite

o ovome,

pocet cete uvidati

gdje se nalazite

i kamo možete krenuti.



Vaše samoodredenje nije u suglasju s onim kakvim ste stvoreni i to ce kod vas poceti stvarati neugodu. Svrha i potreba duhovnog rasta leži u tome da ove cinjenice postanu stvarnost. Na nesrecu, u ovom procesu cesto cete pronalaziti stvari u kojima ste do sada griješili. Svi smo mi u zabludi o tome tko smo i što smo. Što prije shvatite u cemu ste griješili, to ce vaše iskustvo duhovnog rasta biti manje bolno. Duhovni rast je težak put zbog toga što ukljucuje veliki broj promjena. Morate shvatiti da vaše samoodredenje odreduje vaše životno iskustvo. Kada jednom promijenite vlastito samoodredenje i vaš život ce se promijeniti u skladu s tim. To je rezultat mijenjanja onoga sto vi «jeste». Uvijek cete moci prepoznati vezu izmedu onoga što vi jeste i životnog iskustva s kojim se suocavate. Jedno uzrokuje drugo. Kada si dozvolite takav pogled, zadobit cete kontrolu nad životnim iskustvom.

nepotrebne rijeci kada istina ne boli

kako ne boli...?

pametnog istina ne boli a sada sto caruju budale je glupo i komentirat

ah M sa tobom nikad na zelenu granu...

kazem ti svoje misljenje...ti volis kada te se zavarava i mulja i uvlaci ti se u dupe?

odakle si to copy/paste-ao?