Ženski um..

U ovo kišno jutro pozovi mi proljeće miluj mi obraze što dodiruju jastuke
Pričaj mi o daljinama, sunčanim jutrima..velikim oceanima i nebeskim prostranstvima
Odvedi me gdje se zrake sunca ljube sa morskom pjenom i gdje ptice ne pjevaju samo u zoru
Negdje gdje se moje oči neće gubiti među zvjezdama i gdje će moj smijeh nadjačati zvuk vlakova
Pozovi mi proljeće i otjeraj kišu sa mog prozora i odvedi me gdje se ljiljani bude s jutrom i zaspu s mjesecom
Negdje gdje su noći tihe,da te gledam dok spavaš negdje gdje mi svako jutro s proljećem donosi radost
Odvedi me negdje da se utapam u mirisima sreće..
 
 
                                                                  
 

mama,mogu te pitati nešto,nevezano za blog?

Mamma imma problemma sa spavanjemm i snomm...ali zato pise lijepe rijeci...i jako tuzne...koje mi srce diraju.

Ah, ta tuga...a već se u daljini osjeća dašak nadolazećeg proljeća...i novog cvijeća.