putnica vremenom

I sad nakon toliko godina, sijećam se te osobe, tog dijeteta, te "male plave buntovnice" koju svijet nije zanimao! Pa vremenski nije puno prošlo, nekih 6-7 god, al u mojoj glavi sada je drugi lik! Što je i normalno! Ali uvijek ,ama bas uvijek, u meni spava, samnom se smije i plače ona mala u iskidanim gačama i nekim ne zavezanim patikama, mala toplog pogleda, tužnog i umornog, sanjarskog i vizionarskog... I sad pomislim : Čovječe mala je borac ipo!!
Volim je, volim kao "novu" sebe! I gledam je kao drugo biće koje mi je pomoglo da budem ovo što sad jesam, da preživim pakao u kojem sam bila, da zadrzim optimizam i shvatim da su suze samo slana tekućina!

Večeras mi se javila... Možda i prvi put nakon što sam je morala napustiti, 13.-godišnju sebe...
Zaboravih na nju! Zaboravih na bol koju je nosila, sama, bez ikoga! Zaboravih koliko se borila i riskirala! Volila i mrzila! Zaboravih da mi je baš ona utabala staze kojima danas hodam ponosno i slobodno! Eeeej mala, da se mogu vratit rekla bi ti koju riječ utjehe, ma napravila sve za tebe jer znam tko si! Bila si uvjerena da ti nitko ne treba i da će se jednog dana znati za tebe! Da će ljudi pjevati tvoje pjesme i da ćeš sve loše "pokositi" svojim silnim prkosom!
Isprintani papirić na kojem piše "True love" još stoji na našem zidu...Neželim ga skinuti, eto tek da bude kao uspomena na tebe! Ja sam sad druga osoba...

Začuđena sam....Toliko začuđena tobom! Srce me boli, jer vidim sad da si bila posebna! Vidim i propuste koje si napravila jer tada nisi mogla, nisi znala, ...nisu ti pomogli!! Kako si se samo izvukla iz cijele priče i prošla "lišo" kao i uvijek do sad?! Čestitam ti!! Pobijedila si!!

Da mi je malo tebe sad...Bilo bi mi dobro! Da smo se bar srele ranije, sad bi te zagrlila i nikad nebi pustila! Al gotovo je, otišla si, valjda nekoj drugoj "meni"... Da mi je tvoje hrabrosti i one "iskrice" i tvoje omiljene "Freedom is just another word for nothing left to loose!" i tvojih utopijskih filozofija!! Fališ mi!! Razgovor s tobom bi bio više nego zanimljiv!

Sjećaš li se prve tetovaže? UUU bila si tako nabrijana,a ipak sa stavom "nije me briga". Svaka crtica urezana na tvoju kožu nešto je značila i bila si tako jebeno ponosna na to! ahhh
Sjećaš li se kad si imala drame, jer su starci saznali da pušiš travu?! Al te nije bilo briga! Rekla si im da je to samo faza i da nećeš više! Kako si samo lagala!! ha ha
Bila si nesretna, jebeno nesretna,a stalno si dokazivala svijetu da si jača i da ćeš bit sretna jednog dana! Da...tražila si sreću na krivim mjestima... Ne, nisi je našla...Ne, još je tražim!
Željela si biti glazbenica, naravno, i napisat knjigu i snimit film o svom "sjajnom" životu tako da drugi pokušaju izbjeći ono sto si ti prošla, prošla pakao! Fascinira me ta požrtvovnost! Sijećaš li se svih tih lica, "prijatelja" kojima si vjerovala? Svih tih izgubljenih ljubavi? Sijećaš li se mala?

Moram ti reči i zamoliti te da mi oprostiš što sam te "ubila"..Bila si pre-mala i pre-dobra da bi opstala u ovom svijetu!! Pojeli bi te! Pojela bi se! Morala sam te...Nisam imala izbora nego da te jednostavno ostavim...i idem dalje! Pametnija i jača, svejedno luckasta...To si mi ostavila! Hvala ti!!

Sad te ostavljam gdje sam te i srela... Duboko u meni, spavaj, odmaraj se...Možda,možda ćeš mi jednog dana opet zatrebati!

******************************************************

simple-man:
svaka čast mala...obično ne čitam ovako duge postove ali od samog starta si imala nešto što drži....beautiful,isprintaj si ovo i okači na vrata nek ti bude uspomena na ovu drugu malu,jer vjeruj mi doći će i treća,drugačija od vas obe

uvijek ce ti zatrebati kao ispusni ventil i dok god je tako dotle ima nade

probudi ju povremeno....