Na jastuku mom...
Kada prestaneš pričati,
još odzvanja tvoj glas..
kada odeš,
tvoj lik još je u mojim očima,
kada odeš,
još osječam tvoj dah..
onda se vratim kasno u noć,
jastuku svom..
13.01.2008. u 13:05 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
...još odzvanja tvoj glas...
Autor: samatri | 13.01.2008. u 13:11 | opcije
..samo jeka riječi,što se gube u daljini...
Autor: Sanjar46 | 13.01.2008. u 13:15 | opcije
lijepo.
Autor: NarcissaPhilip | 13.01.2008. u 13:25 | opcije
..ponekad i tužno bude lijepo..ili je lijepo trebalo biti...
Autor: Sanjar46 | 13.01.2008. u 13:32 | opcije
ah događaj sam po sebi nije lijep ali stihovi su to lijepo opisali.
Autor: NarcissaPhilip | 13.01.2008. u 13:36 | opcije
Da...stihovi ponekad otkrivaju mnogo toga.. :-}}
Autor: Sanjar46 | 13.01.2008. u 13:41 | opcije
i utješe dušu ranjenu
Autor: NarcissaPhilip | 13.01.2008. u 13:47 | opcije
Dušu ne mogu baš utješiti..duša je zaliječila stare rane..samo su ožiljci ostali..stihovi mogu samo podsječaju na nešto što se ne može zaboraviti...
Autor: Sanjar46 | 13.01.2008. u 13:52 | opcije
sretni mi koji imamo koga zaboravljati, pa makar i u tužnim stihovima.
Autor: NarcissaPhilip | 13.01.2008. u 13:53 | opcije
Sretni smo da taj je neko napokon iza nas..ali..često se pitamo.gdje je tome kraj?..bilo bi lijepo kad na našim srcima..nebi bilo više rana..želje su možda skromne..ali vrijeme neumitno ide...
Autor: Sanjar46 | 13.01.2008. u 14:07 | opcije