igra bez granica
da se bar mogu probuditi u svjetu ljubavi bez starih drugova i ovih nakaza što su me stalno pratile da te bar mogu poljubiti bez loših sjećanja na hladna proljeća na slike stradanja što se baš na nas zaljepe jer moj je život igra bez granica umorna prića trganje stranica na kojim ništa nepiše jer moj je život vjećito padanje kad zbrojim poraze ništa neostane samo još vućem navike samo još to ostaje da te bar mogu probuditi kavi ti skuhati u krevet donjeti pa te poljubiti al toga nema i nepostoji da se bar mogu zaljubiti u malu seljanku gore u svemiru tako da dolje nevidim jer moj je život igra bez granica umorna prića trganje stranica na kojima ništa nepiše jer moj je život vjećiti padanje kad zbrojim poraze ništa neostane samo još vućem navike samo još to ostane
16.01.2008. u 17:53 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
nije li ta pjesma postala već pomalo dosadna?
Autor: ptica-malena | 16.01.2008. u 18:07 | opcije
meni nije jer mi nešto znaći i to puno
Autor: lstefa20 | 16.01.2008. u 18:10 | opcije
nikad cula, jel to oliver?
Autor: godestica | 16.01.2008. u 18:57 | opcije
pozdrav!!!
ovo je jedna od najljepših pjesama na svijetu...posebno onaj dio o kavi...taj me posebno pogađa...
super je....
Autor: tajanad | 16.01.2008. u 19:26 | opcije
ova pjesma je nešto najljepše što sam čula..predobra je.a dobra je i njegova "Nesanica"...
Autor: minimouse | 16.01.2008. u 21:47 | opcije