Pun Mjesec

 
gdje sam ?... od iskrice sam se udaljila, od stvarnog života također...
ovih sam dana u filmu sasvim drugačijem od mog uobičajenog... ne smijem se više toliko glasno da me i susjedi čuju, postoji neka praznina oko mene, osjećam je kao mjehur koji me okružuje... raširim ruke ne bih li osjetila gdje joj je kraj... ali, nemam tako dugačke ruke...
ne želim ništa; ali nije to ono strastveno odsutstvo želja koje je moje uobičajeno stanje, gdje svjesno upijam svaku milisekundu svog postojanja... jednostavno, prazna sam, i čekam...
 

a vec sam si mislila da di si ti:)) stvarno me muci kaj je to retrogradni merkur:))))))))))

Blago tebi. A ja kopam po smeću i slažem sličice i svašta otkrivam pa me sve to pomalo i dirne u vrijednosti koje su istina i iskrenost. Pozdrav tebi :)))))

jučer navečer sam posjetila mamu, u vrijeme kad ljudi njenih godina gledaju televiziju i ljenčare, a ona... prekapa po slikama i slaže ih u album, i sjeća se svih tih uslikanih situacija ponovo... i govori mi, gledaj, to je moja razrednica iz gimnazije; gle ove tu, svi su već mrtvi; ej pogledaj ovo! tko je tu na slici?... i tako, sjeća se, sjeća... ::))))

pusa, starka.. ::))))... idem se maknuti iz kuće, sresti ljude, možda se i napunim usput... ::))))

merkur ili ne, to te sjebalo sutrašnje loše vrijeme tam kod tebe... buš ti opet glasna kad zatopli :)))

Ne bih ja tako starka..neki ljudi te pune, neki te prazne. stvar je u prepoznavanju nijansi. Ima načina kako da se makneš i zaštitiš od onih koji te prazne. Može te ispraznit i razgovor s maminim slikama :-( Ili pokrenuti neku lavinu nečega...tko zna čega.

za sad me ljudi pune, i onda u ciklusima, pak, prazne.... dođe, pa prođe.. jedna faza pa druga... ::)))

... hehe... imam ja lijek za to: transcedentiraj!... :-)))))))