How many frogs do I have to kiss...

Danas sam pravo s posla otišao na savski nasip jer je konačno sunce provirilo kroz maglu i oblake i priredilo jedan spektakularan (a kakav drugačiji) izlazak. Nebo u četiri nijanse plave, visoki oblaci u svim nijansama crvene i žute...Lagani vjetar koji se podigne prije svake zore nakon mirne noći. Milina preko svake mjere. I onda pogledam dolje niz nasip i imam što i vidjeti- nema kakvog nema plastičnog otpada plus par iznenađenja od kojih je jedno bilo skoro nova nogometna lopta. Sišao sam dolje do nje i dao joj jedno ispucavanje u stilu S. Pletikose. Natrag na vodu. PLJUS! Neka plovi još malo na istok, naći će je neki klinci do proljeća i otvoriti sezonu s njom. I taman krenem opet gore kad mi se pogled zaustavi na poznatom zelenom plastičnom jajetu. Žuta slova na ćirilici jasno su tvrdila M-75 PROTUPEŠAČKA... ostalo je bilo izblijedilo, ali vidio sam ih sasvim dovoljno da znam što je unutra bilo- Crno plastično jaje, podijeljeno na kvadratne segmente, jedna žlica od pocinčanog lima, jedna sigurnosna igla s alkom za izvlačenje...
Smrt.
Možemo vam je nabaviti na veliko, jeftinije je...
Ohladio sam se kompletno, uvijek netko u vražijoj radionici gleda kako bi nekome pokvario dan.
Podigao sam prokletinju iz trave otprilike 2 cm. Vrlo nježno. Usrao sam se, ali ipak sam je podigao.
Bila je lagana kao pero. Prazna.
Još onako sagnut, punom snagom sam je zavitlao u vodu. Plivaj dalje, jebem ti mater...
Ja imam još pol sata izlaska sunca, a onda idem nazvati dragu i pričajući je izvući iz sna. Ima najseksi glas kad je pospana, iako mi ne vjeruje kad joj kažem... Ne vjeruje mi u stvari, ništa...i zašto me trpi meni je tajna, ali eto. Dan je ipak dobro započeo...

nije lose, samo koliko to tebi traje dan?:)

Domislit ćeš se ti već, vremenske reference su točne, nema izmišljanja...

jesi sreo Dragicu sa nasipa..

jutarnji razgovori su obećavajući:)