Letim, zivim, ljubim jos i sad

Krenuo sam na hodocasce - sebi.
Moj put mi je cilj. Krocim polako. Korak po korak. Poceo sam se konacno ponovno priblizavati sebi. Previse sam jada u proteklim godinama vidjeo, u sebe upio, sa sobom po svijetu vukao... Nisam vise mogao. Presao sam dalek put, kako bih pomogao drugima, kako bih sebi osigurao mir i bezbjednost. Otisao sam predaleko od sebe. Taj je put jednostavno trajao predugo.
Jedan poljubac me je opomenuo - probudio.
Sada idem ponovno putem do sebe. Pronalazim moj mir u sebi i jos trazim novi cilj pred sobom. Stidljivo se osvrcem oko sebe, trazim oci, koje gledaju u moje i vide u njima - mene.
Poljubac koji me je probudio, se ohladio, ali oci koje sam trazio, jos nisam pored sebe pronasao.
Nema veze. Trazim polako. Vazno je da se dalje krecem. Korak po korak. Kamencic po kamencic ostavljam put iza sebe. Sa svakim prijedjenim korakom naviru rijeci, sjecanja.
Bol u ramenu. Da, nesto sam predugo na tom ramenu nosio u proslim godinama. Sada me to boli, ali znam, da ce i ta bol proci, ako uporno nastavim put prema sebi. Disem ravnomjerno. Igram se sa tim bolom - koncentrirano udisem zrak i u mislima ga sprovodim na bolno mjesto - bol polako popusta.
Evo prosao sam nekoliko koraka, zabavljen mislima o bolu, umjesto da mislim na put prema sebi. Tako mi je lako poci krivim putem. Tako mi tesko pada, ostati sebi dosljedan. Da, to me je i odvelo tako daleko od mene samog.
Koracam dalje...

Ima dalje, sklopi oči.. neka te nevidljivo vodi!

Taj dio tek dolazi... :)))

Koračaj dalje....
sebi se vratiti.... morali bismo:))))