Letim, zivim, ljubim jos i sad

...korak po korak. Lijepo je ponovo hodati na svojim nogama. Sporije se krecem, ali u mislima prelazim veca rastojanja. Svakim korakom lete moje misli sve slobodnije. Vinu se visoko, pogledaju mene sitnog na mome putu, pa mi se vrate. Sve je vise onih lijepih, koje mi daju snagu da koracam dalje - sve je manje onih tuznih, koje mi kradu snagu i cine noge olovnim, teskim.
Kisa rominja po mome kisobranu, a vjetar mi donese i po neku kapljicu na lice. Ne marim, ne smeta me. Dio sam ove prirode, ovoga svijeta.
Sklopim oci na tren i primjetim da mi je korak jos uvijek neujednacen. Odviknuo sam se od hodanja - prokleta tehnika. Mozes letjeti, voziti se autom 200 na sat, ali zaboravis hodati na vlastitim nogama. Nema veze. Pokusavam opet. Mirno disem, sklapam oci i korak po korak vraca mi se ravnoteza.
Na uzbrdici mi koraci postaju kraci, sporiji. Koji mi je vrag? Necu valjda sada vec stati i na tom mjestu ostati. Misli mi naviru. Sjecanja, na drage ljude, koje sam nepovratno izgubio. Nema ih vise. Suze polaze same. Ne brisem ih. Smrcam, ali pustam suze neka teku. Grc u meni popusta. Tuga, koju sam nosio tako hrabro i bez pomena, me preplavljuje. Odnosi bedeme, koje sam tako uporno gradio. Kao da stojim gol i sam na toj kisi, koja tiho rominja. Ne treba mi kisobran. Ne treba mi nista. Beskrajno sam tuzan.
Zivi se oprastaju od mrtvih. Po prvi puta iskreno.
Ne zivi mi se ovakav zivot. Nesto sam na kraju ipak pogrijesio. Maska, koju sam nosio, nije vise dio mene. Gledam je jos sa prezirom - i to sam bio ja.
Mirujem. Oprastam se od sebe, kakav sam nekada bio. Bit cu opet jednom svoj i na svome. Jos nisam, ali bit cu.
Ne zastajem. Niti zivot ne stoji, nego tece dalje. Tako i ja koracam - prvo polako, sa respektom prema umrlima, a potom opet malo brze. Na svojim nogama. Ne zurim se nigdje vise. Znam, da cu vec stici tamo gdje mi se ide. Dalje ne moram, niti ne zelim.
Put me vodi dalje. Preko malog mosta, preko potocica. I on se napunio vodom, pa sada pun snage struji ispod mene. Prozima me ta snaga. Put je strmiji, ali mene to vise ne smeta. Odlucna koraka krocim kroz tamnu sumu. Mrak se spusta. Ogoljela mokra stabla mi daju utjehu. Cudno, pomislih na tren. Ovdje se osjecam tako zasticen, iako je sve oko mene hladno, vlazno, mracno. Dio sam ove prirode. Upijam tu mracnu vlagu u sebe, kao da me hrani.
Cudne misli. Stezu mi potiljak. Disem ravnomjerno. Viziram put preda mnom i pokusavam naslijepo hodati. Zatvaram oci. Koracam. Jedan, dva, tri...prestajem brojati. Automatski se grcim, ali se trudim ostati opusten. Ne polazi mi za rukom. Pokusavam ponovo. I potom jos jednom. Uspjeo sam. Sigurna koraka idem sve dalje. Nista me ne brine. Nema straha.
Ozaren izlazim iz sumarka, koji mi je postao drag. Pustam misli opet da slobodno lete. I onda se desi...
Upravo sam razmisljao, kako sam ovaj svoj put zapoceo sa malim, nesigurnim koracima, pa sve sigurnije i sve snaznije. Evo me sada koracam sigurno, snazno i sve brze. Dodje mi da potrcim. Znam, trcat cu, sve brze i brze, dok ne poletim. Krenem i kao da se neka nova snaga iz mene rodila. Kao da postoji neka sila, koja me navise vuce, olaksava mi trcanje. U pocetku jos ne razaznajem sta je to. Spoznaja nadolazi kao plima - to je moj andjeo. Moj licni andjeo. Vec sam ga zaboravio. Ma sta, nikada ga do sada nisam niti primjetio.
Glupi Frojd nije imao pravo. Ma sta je on o andjelima i mogao znati. On je samo buljio svojim pacijenticama u medjunozje. Ne postoje samo "ono, ego i nad-ego" - sveto trojstvo psihoterapije. Postoji za svakoga od nas i po jedan andjeo.
Ljubav je, kada se dva andjela ljube. Moj andjeo i tvoj andjeo, zagrljeni...
Dijagnoza: prolupao, ali sretan - pomislih na tren. Ma sta me briga - sretan sam...
 

""""Glupi Frojd nije imao pravo. Ma sta je on o andjelima i mogao znati. On je samo buljio svojim pacijenticama u medjunozje. Ne postoje samo "ono, ego i nad-ego" - sveto trojstvo psihoterapije. Postoji za svakoga od nas i po jedan andjeo""" Bravo.

hehehehe..kako ono Tin reče:- Ispovjednik ženskih srdaca ...a njegovi učenici - njegove žene tješili. :))) Jako dobro :)))

predivna slika-"moj anđeo i tvoj anđeo,zagrljeni..." LJUBAV