>>>>X

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama,
trepere modre zvijezde u daljini."

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.

U noćima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.

Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.

Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.

Nije važno što je ljubav moja ne sačuva.
Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.

To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.

Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.

Drugome. Pripast će drugome. Ko prije mojih cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.

I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Iako je to posljednja bol koju ni zadaje
i posljednji stihovi koje za nju pišem...???

::::X::::

daj, "romano...", svaki novak ponavlja Nerudu... odi na google---->ljubavna poezija... i otvorit će ti se beskrajne opcije za nešto novo..

daj se razvedri više :)

Dodirujem tajnovitu svjetlost
i laganim prstima dosežem njeno dno .
U mraku očekivanja rastvaram nebo
izrezbareno čudima.
Jedan po jedan
naramak želja klizi
s jednog na drugi rub duše.
Tišina mi je saveznica
iako se čini da nas podjeljuje
na dvije kriške otvorenog neba.
Uranjam u brazdu vodenog
vala što se otima zbilji .
Vodi me ono što srcem se zove.

Od ucestalosti pjesmuljka ovog, postao dosadan. Nazalost.

— men' se čini da bi ti nešto povalio :-)))))

zašto ste takvi ... svatko od nas ima noći kada bi mogao (želio)napisati najtužnije stihove ... a Neruda je tada, baš onako ... onako ...

svi ponavljaju Nerudu, zato što je to dokaz da nitko ne čita blogove, već pišu ono na što nalete... nemam komentara na Nerudu, već na glupao ponavljanje već ponovljenog :)