srdačno mrzovoljan tip

i di je ona moja nesrića? dolazi stari Ivan do mene, već znam nije da ga nije briga za mnom, ali nije ni da ga nije briga.dobit će čašu vina, crnog. domačeg pelješkog. Mrtva bi ga usta pila, poštapalica je kolega Zlaje.a na Zlaju je Ivan i mislija. Zlaja je srednjovječni momak, kome je vrijeme stalo 24.06.1994. kad je čudom preživio prometnu nesriću u kojoj su smrtno stradali gazda kafića u kome radimo i dvi cure NIves i Željana.Gazda je slavija svetog Ivana, svog veca zaštitnika, govorija je. zatvorili smo kafić u deset, ionako nikoga cijeli dan nije bilo osim gazde i njegovog društva. da, i mi smo pripadali njegovom društvu otkako smo na Moseću u zimu 1991. iz istog rova odbijali četničke napade.Nives i Željana su bile kvartovske cure, stalni inventar našeg lokala. Niveska je radila u mini marketu na kraju ulice, dok je Želja bila perspektivna studentica arhitekture. Zlajo je napada Nivesku, koja je vješto eskivirala njegove grube muške nasrtaje, a Želja je imala svojevremeno aferu sa gazdom. to je bila čuvena afera u našem malom mistu jer je Željanina mater poludila da neće njena kći, koju oni školuju i obrazuju vucarat se sa gostioničarima nepoznatog porijekla. Na što je gazda poludija, jer je dijete samohrane majke. tu je stvar spasija stari Ivan koji je, ako u mistu pričaju, ljubovao sa Željaninom majkom dvadesetak godina prije.gazda mu je bija drag jer je u njemu, kako je Ivan govorio, vidija sebe prije dvadeset godina.uglavnom stari Ivan je utiša Željaninu mamu, a mi smo dobili instrukciju kako Ivan kad dodje, pije šta oće! I mi smo otkako smo preuzeli vođenje kafića zadržali taj običaj. 

ok, da vidimo kako će se dalje razvijati priča:))

što je pisac htio reći?