ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

Ponekad mislim da necu izdrzati i da ce me ova bol slomiti, kao sto vjetar slama cvijet. Ponekad mislim da cu se presaviti pod teretom ocaja sto mi pritiska ledja i da ce mi zdrava pamet popustiti pod naletom ludila. Ne zivim otkako te nema. Vegetiram nad ostacima proslosti ne dopustajuci zaboravu da odnese nijedan komadic tebe. I zato pamtim nacin na koji hodas, kako se smijes i kako prstima prolazis kroz kosu. Pamtim sve tvoje snove, ceznje i zelje, sve ono sto jesi i sto bi htio biti. Nocu se budim uznemirena, preplasena od samoce i pitanja sto mi donosi novi dan.Uskoro ce zima, a ja jos nisam naucila kako bez tebe...a moram...