ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

GDJE SE LJUBI I NIKAD NE STARI                     pijemo viski s ledom i kavu s okusom tebe i meni se tako pričini odjednom kako me tvoje koljeno dodiruje i to mi je dovoljan razlog da zaboravim knjige iz kojih sam dosta naučio dvije fotelje nama su u tom trenutku kao dva svemirska broda i letimo daleko iza nas ostaje jutro ostaje rijeka i ova soba nas dvoje mijenjamo doba i mijenjamo sve obične stvari odlazimo nekud gdje se ljubi i nikad ne stari sad smo ljubavno sretni svoj svemir imamo i imamo sve pijemo viski pristaje nam i lijepo nam je nježne su ti usne tako nježne kad me poljube ti znaš tako lijepo zatvoriti oči i otkrila si tajnu zatvorenog pogleda zoveš me da dođem pa tvoja hrabrost nema granica puna si ljubavi nježna si dok pijemo viski pušimo i prebiremo po prošlosti gramofon svira u nedogled i to je divno nas dvoje smo prvi ako nisi znala prvi smo u dušu sagledali i zaplakali od sreće od cvijeta si nježnija od trave mekša i teško nam je nebo oblačno držati na obrazima pijemo viski s ledom i kavu s okusom tebe dosta nam je svega što nije kao ovo da nam je zauvijek tako od ljepote bi možda umrli kao zvijezde