Koji naslov?

Jedva sam dočekala sakrit se u kući.Nisam mogla izdržati tugu, ljubomoru, zavist, očaj. Strahovito sam se zaželjela nečije ljubavi.Baš danas! Hodala sam gradom, nadajući se – netko će naići, nečiji pogled, nečije oči koje bih mogla poželjeti.Nada je preblaga riječ! Danas kad svi slave ljubav u ludom pokladnom veselju, danas sam najteža, najranjivija, najbolnija. Mladost smije slaviti ljubav danas. Moj odraz u staklu, s toliko tragova patnje koji se ničim više ne mogu sakriti, s tom tugom u očima, ubija silnu želju za radošću, svaku nadu.Veselje danas nije za mene. Možda u neke druge dane, danas ne. Sebična sam? Ovaj tužni izraz lica, danas tako neprikladan, nestat će, ali tajna tuga u srcu ostat će.Neka je barem danas ne vide.
Prespavat ću ostatak ovog dana. Dobri mi snovi! Ne, bolje bez snova!

Dakle, zašto mi brišu prvi post kad stavim drugi???
Odgovor na komentare:kad bi sve bilo po zaslugama, drage cure!:((

zato ja kad secem gradom svima se smjeskam jer me to nista ne kosta:)

Ma smješkam se i ja, al oči izdaju...

moje oke ne izdaju:)

jedino ako nosiš sunčane očale...ili ako si zaista sretan, oči ne mogu lagati!

nažalost u pravu si, možeš baciti osmijeh na lice ali tuga u očima ostaje....

ne nego nemozes vidjeti skroz kakav sam sta mislim i kako mi je izvana mogu bit super a unutra gorim

ah te slatke okice:)

miro sve prolazi i dobro i zlo...rađe nazovi prijateljicu i nasmij se malo ,nemoj se osamljivati.drži mi se:)

zato i ja danas stavih masku da ljudi ne primjete suze

miro ,ako dodjes u subotu sa nama i ti ces se smijati----vjeruj mi

Mari,znaš, smijeh lako plane i lako se ugasi....i uvijek se vraćaš natrag u svoj život.Hvala ti na tvom nastojanju, smijeh mi više nije dovoljan.

miro ,e3 sad ,budi skromna i nek pocne sa smijehom....