Koji naslov?

Odvratno je. Dogodi se kao preko noći. Ili u samo par dana. Odrasteš. U nekih drugih par dana ili preko jedne druge noći, nedugo poslije , ostariš. Ništa od jučer više ne postoji. Netko tko je stajao u pozadini, zbog koga si se osjećao mladim, odjednom nestaje ili jednostavno prestane biti zaštita. Stupovi, temelji na kojima si sagradio sav svoj svijet, postaju preslabi, nemoćni da te podupiru. Jednostavno nekud otplove, propadnu. Osjećaš kako onaj mali komad zemlje, na kome si crtao sve što ti treba, ostaje lebdjeti negdje u zraku, slobodno, bez potpornja, nekontrolirano. Iščupani zemljani otok kojemu korijeni vise naživo raskinuti, suvišni, s nakupinama zemlje, i plove nesuvislo zrakom. Nema vidljivih granica, ne mjeriš više vrijeme po onima koji su ih postavljali , po njihovim licima i borama, sam postaješ mjerač i mjerilo. Jer oni su stali, a ti moraš dalje. Oni ne idu naprijed, samo čekaju. Suvišni su svijetu , a tebi nedostaju. A i sam si u međuvremenu nekome pomogao graditi zemljani otok i pustio ga da se odvoji, odlebdi, bez tebe, sam, daleko, u ruke vjetrova. Poželiš da se vratiš, prizemljiš, budeš opet jedinstveni dio neke cjeline koje dotad nisi ni bio svjestan, a ne može se. Otplovio si predaleko, previsoko, tvoj maleni zemljani otok pluta u bezgraničnom praznom prostoru.  

uhvati otok!

Nema drugog otoka na obzorju.

Sve je već proživljeno, sve izrečeno, samo ponavljamo iste osjećaje, iste doživljaje, različit je samo izbor riječi.

..stara moja, nikada nije sve rečeno...nikada dovoljno ovako lijepih, dubokih....možda to potpuno razumijemo samo mi koji smo ostali bez korijenja...bez krošnje ....bez uporišta...

Stara moja, hvala što me razumiješ:))