Pogled iznad tipkovnice

Dok hodam poput muškarca sa ožiljkom na licu, žuljavim dlanom, i ovaj put rušim pravila. Ovo je igra. Bol je uvijek ista. Osjećam vrućinu. Sjene poput kapi kiše svugdje oko nas, dodiruju nas. To je poziv?! Stvarnost?!
Sunčano je! Subota je! Druge dane mrziš. Novosti prolaze pored tebe. I ovaj put raznosiš u zrak moje misli. Zar je sve što želiš u životu, mlijeko, kava, kinder iznenađenje?!?
Ti si sve što mi znači u životu! Moja vjera! Moja želja! Moja snaga!
Jutros probudila sam se u tišini. Sve još miriše na Tebe. Sve je u crvenoj boji. Svileno! Volim kad me voliš. Volim tvoju ravnotežu. Ne možeš zaustavit lavinu strasti u meni. Zvučim ti nestvarno. Da, baš kao i ti meni sinoć.
Imaš moć da me dotakneš i kad nisi pored mene.
Imaš svoje auto! Imaš kontrolu! Ti si razlog zbog koje je moje lice nasmijano. Žrtvovat ću svaku svoju ispisanu riječ, samo da te oslobodim. Dublje, sve dublje me vodiš sa sobom. Dijeliš sve! Sumnjaš da li dijelim svako svoje iskustvo s tobom. Odjednom tražiš razlog. Imaš potrebu za žaljenjem. Nisi htjela još jedno prokletstvo. Možeš me žrtvovati! Budi ono što želiš biti. Jesam slijepa pa ne vidim da nam ne ide. Da li mi želiš reći nešto?! Tako je teško. Dok istražujem da vidim da li uistinu postoji nebo boje vanilije, ti sanjaš, ti luduješ. Kažeš: molim te nemoj razgovarati sa mnom na takav način!
Imaš komad moga Neba, imaš i onog Anđela na njemu. Nisam više tamo. Da ti objasnim?! Sve je to bila Bajka.  Gdje će sad boljet?! Gdje će sad biti zločin iz strasti?! Što je sad dobro?! Govori jače! Hladna vrućina trese me. Gdje sad pripadamo?!? Zaustavi me! Ne žuri se! Sunce će te čekati! Ne brini se! Bit ću u redu! Naučit ćeš me čekati! Obećanje koje ne mogu izvršiti!
Gospodine, daj mi da živim prije nego umrem! Jerusalem! To sam ja, ona točka na uglu. Imaj me na vidu. Smiješ mi se! Slušaj moj šapat, slušaj moju ispovijed. Budala! Ne, uzmi u obzir da je početak jednog stoljeća. Borit ćemo se! Zajedno! Život će nas razotkriti. Imamo iste prijatelje. Jedni plaću, dok nam se drugi smiju. Zločesto, prljavo vrijeme!
Želim i večeras probati tvoju karamelu. Slatko! Slatko! Gledat te kako lijepiš naše slike svuda oko nas. Sretna sam! Tvoje lice smrznuto je, primijetila sam. Otopit ću te! Ljutnjom!
Slavi sa mnom dostojanstvo. Snažne osjećaje. Ne mogu se zaustaviti!   
 
...jer život je lijep bez obzira na sve...
 
 
 
 

pusti vrijeme nek te nosi dok se pise dotle se prkosi

Bol želje :-)).