šaputanja
Šaptao sam u nebo da te volim, koliko znam, i koliko sam mogao, instinktivno kad se opireš, onda naročito.... Sad upirem poglede u zvijezde, dugo noćim.... Između sjaja i tame, bluda i zablude, tvoje oči padaju sa zvijezdama, u moje kose, tvoje suze u dlanove, tvoj jecaj u srca dubine, tvoja ljubav obliva kapima rose potiljke mojih čuvstava, svaka tvoja riječ urezuje brazdu mojim nevjerama, reže po srcu kajanja..... I ja ne dokučujem tvoja otimanja, srca ranjavanja, ništa ne dokučujem, moja Izabel.......
16.02.2008. u 13:32 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara