kaj god vam padne na pamet

Zagrebačka  Gradska  kavana na Jelačićevu placu, osnovana je davne 1930. godine. Da je kavana oblikovana u stilu art decoa, da ju je projektirao Ignjat Fischer, da je desetljećima bila okupljalište političko-poslovne i intelektualne elite, znaju svi kojima Zagreb nije samo jedan od usputnih toposa na geografskoj karti.     Moglo bi se bez pretjerivanja zaključiti da su usponi i padovi glavnog grada svih Hrvata bili istodobno ussponi i padovi te legendarne kavane. Za mlađe naraštaje, svikle na klaustrofobične diskoteke i enervantnu buku kafića, jedan takav ambijent u kojewm se čuju klavirske dirke i koji je obilježen titanskim stupovima, ne može biti pretjerano privlačan. Čudi me doduše kak  jezični čistunci, koji se hvataju za barbarizme kao mušice za drek, nisu navalili diditijem na jednu takvu riječ kao što je kavana.  Jer posrijedi je notorni turcizam iz kojeg je besmrtni Tin, sklon vinskim sjedjeljkama koliko i onim bibliotečnim, izveo glagol kavanariti. Treba imati malo mašte i zamisliti što bi se dogodilo nekom osmoškolcu da se drzne upotrijebiti tako skandalozan glagol. I kao što Dubrovnik živi od svoje stare slave, tako Gradska kavana u Zagrebu živi od povijesti i od svoje vjerne klijentele. Cinici tvrde da je u njoj teško naći gosta koji nije rođen prije atentata na austrijskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda, no godine ionako nisu nešto čime se itko može igrati po vlastitoj volji.
Ufam se vjerovati kak mi jezični čistunci neće uzeti kavanu kao što su mi probali ukrasti bonacu  (Brešanova antologijska  ...bonaca,bonaca,bonaca..)  pokušavajući je pretvoriti u utihninu....

Kavane su interesantna mjesta, prave institucije kulture s tihom muzikom, udobnim stolicama , besplatnim novinama i zanimljivim društvom što je suštinska razlika od prosjećnog kafića gdje je glasna idiotska muzika, neudobne stolice za srednjoškolce, gosti ionako ne čitaju novine, a gosti su uglavnom infantilni i glavni problem im je kako da ubiju dan, a ponekim curama i dečkima da nađu partnera...E da mi je više Bečkih kavana s gospodom i dnevnim novinama...Netko mi je rekao ako nisi siguran što češ učiniti , radi barem suprotno od većine...

Zar i ti sine Brute pa ko će ti ovo čitati u ove kasne ure, probaj sutra, dan je pametniji od noći reka bi stari svit...

čuj, da nisu davno preveli kafu u kavu, kafanu u kavanu... ziher se tamo ne bi moglo kafenisati :)))) al kaj je je, nikad me nije privlačila... ne onak kao stara corso kavana (pamti ja duuuuuugo :)))

T...corso kavana je nekaj drugo... a i bila nam je bliža...

ne vara..;-)))

Čuj Starka, kavana mi je samo do podne zanimljiva, ali ni restorani mi nisu strani...pogotovo oni s dugom tradicijom, i većere mogu biti rituali...