Zapis iz mojega dnevnika i iz života

 
Ceterum censeo. Intelektualce treba prezirati. Posebno onaj njihov osjećaj vlastite važnosti. Podštapan erudicijom. Najsumnjivije kakvoće. Tipa ja mogu pričati o tome. Mada o tome ništa ne znam. Ali zato znam o nečem drugom. Što je. Bar meni. Tako jako slično! Tome.
A onim drugima. (znači. nevrijednima prijezira.) Se treba podrugivati. Jer zvuči bolje "u" od "i". Koliko god oba. Samo. Glasna bila.
Pa si izaberite. Što da vam radim! Od nabrojenog. Ionako ćete pogriješiti. Jel' da?

cogito, ergo treba ih onemogućiti. prezir je nedostojan :)

To bi bile cenzura. A i kako bismo. Onda znali. Tko je intelektualac. A tko smiješan?

intuitivno. ili taktilno.

Aha. A tebi bolje ide?

Razori Kartagu :)

Ana. Sve sam o tebi mogao pomisliti! Ali da si agresivka. I to još starog kova. Nikad.

malo predugo...ali nisam mogla odoljeti u čast, slast...njima...intelektualcima, iako znam "da ću pogriješiti":
"Kad se spomene pojam intelektualca (a to posebno vrijedi
za onog koji zaslužuje pridjev vrhunski), onda treba reći, da se
pod tim pojmom nikako ne podrazumijevaju ljudi, koji su samo
vrsni stručnjaci u svojoj struci, a posebno ne oni koji su samo
završili neki fakultet, pak su onda postigli doktorsku titulu i
napredovali do zvanja redovnog profesora ili pak znanstvenog
savjetnika. Bilo bi to malo prekratko.
Biti intelektualac prije svega zahtijeva jedan širi i
konzistentan filozofski pogled na svijet i javnu angažiranost na
poduhvatu radikalne kritike bitka (dakle, svega postojećeg),
kako bi se ovaj negirao i u korijenu promijenio, dakle postao
bolji. Ako pretendent to ne čini, onda nije intelektualac, i u
najboljem slučaju se može nazivati inteligentnom.
Dakako, stupanj školovanja nije odlučujući faktor, da li je
netko intelektualac ili nije, pa su poznati slučajevi vrhunskih
intelektualaca, koji nisu imali formalnu naobrazbu.
Kad dame i gospoda, intelektualci koji zapravo to nisu, s
visine lamentiraju (laprdaju) kako ljudi koji nemaju završen
fakultet nemaju naobrazbu ni kulturu (ne govori se o znanju). To
je samo jedna skandalozna konstatacija koja, mada netočna, može
biti nečije mišljenje.
Međutim, kad se insistira na podjeli ljudi na one koji su fini i
one, koji to nisu, onda se tu radi o neljudskom i uvredljivom
iznošenju vrijednosnog suda i rangiranju ljudi prema trenutnom
statusu.
Radi se o iskazu prezira, na granici gađenja, prema takozvanom
običnom čovjeku, na čiji se račun svoj toj finoj gospodi (dakako
i damama) ipak ne gadi dobro živjeti.
Riječ je i opet o eklatantnom djelovanju s pozicije – zla"

ne ide mi. niKako.

najki, jel imam kakav hendaut?! :)

haha a šta mogu , prva asocijacija na početak teksta, lupam malo jer i onako ću pogriješiti :)

ehm,ehm....

Nike. Pametan citat si odabrala. Bravo! Jer upravo o takvima. Ja i pričam. Samoproglašenima. S jedinim uporištem u diplomi. Tko zna na koji način stečenoj.

Npr. ja. Koji recimo. Nemam ni srednju školu svršenu. Automatski sam autsajder. A to mi se ne sviđa nimalo. I frustrira me. Pa se liječim gornjim postom. Više onako. Plecebo efektno. Naravno.

a što mžeš protiv takvih? i nisam ono s Kartagom lupila bez veze, trebalo bi stvari iz korijena mijenjati a to je utopija.

Ana. Slažem se. Ne možeš ništa. No bar možeš zauzeti stav. I to ne baš prijezir. Tu ga ja pretjera. Samo dramatike radi. Jer je zapravo sve to samo smiješno. Do bola.

mi "ne-intelektualci" ne možemo se s vama intelektualcima boriti diplomama...već samo inteligencijom i razumom kojeg ...(li)imamo?

konzistentan pogled na svijet, radikalna kritika bitka... uf, čovječe... al' bar sam došla do kraja teksta. :)

dramatika.smiješno.placebo.intelekt.intelektualci.efekt bumeranga.nizašto.

Ma. Mene hebe pojam intelektualca. Postavljen kao vrijednosna kategorija. Radi rangiranja. Dok kao prosti fakt. Naprimjer. U cilju hvastanja po kafićima i prijamima. Sasvim je ok.

Naravno imat svoj stav uvik, ne biti beskičmenjak, i praviti selekciju u komunikaciji svakoj, to jedino se može kao pojedinac.

intelektualci su zastario pojam s početka stoljeća dok se već sama pismenost smatrala nečim izuzetnim.oni koji se danas trpaju pod intelektualac su prilično žalosna stvorenja kojima ta kategorija služi da bi pred vlastitim očima ublažili krupne promašaje na međuljudskom planu.

Anakonda. Nemaj straha! Nisam tebe prozivao. Da si intelektualka.

KC. Žao mi je jako! Ali moram se složiti s tobom.

nemam straha.ne od tebe.isti smo.

reče, pogriješit ću...i jesam! jer trebala sam poć od...nepismenih! stvarnih...i onih sa diplomom! pa bismo možda...došli i do njih...prozvanih i pozvanih...intelektualaca!

I zato kad meni netko. Pa bila to i moja podsvijest podmeće ono. "Ti si intelektualac". Smrznem se. Jer što to misli o meni. Pobogu? Zar baš toliki luzer. Sam.

intelektualizam kao simbolički kapital neke pojedine osobe... zanimljivo... staromodna sam valjda, ali doživljavam intelektualizam kao opće dobro. svačije. ne osobno, pojedinačno.

pa neće biti baš tako...jer sada ti krećeš u stereotipe...o luzerima! tko su oni...burzovni mešetari, američki biznismeni, šeici...ili možda onaj aboriđin, bušman...tutsi, hutu...prema čemu ili kome?

Ribara kći staroga. Ti govoriš kako bi trebalo. A ne kako je.

a slažem se, ribarice...s doživljajem intelektualizma...kao općeg dobra...a ne snobizma, but...to je ipak samo doživljaj...kao i toliki...drugi...pa i orgazam!

K-ameilja. KC je fino primijetila. Da je naglašavanje vlastitog intelektualizma. Ponajčešće magla za skrivanje vlastitih promašaja. Ono. Čvrsta točka. Za koju se držimo kad se utapamo u vlastitom govnu. Pa eto. Otud ta luzerska asocijacija. U mene.

Tko o čemu. K-amelija o orgazmu! A sad bih mogao ja nešto. O ronjenju na dah. Na 50 m.

svatko o onome...što umije ili ga muči jer ne umije! sorry, nisam znala da pričaš o sebi kao luzeru, mišljah da si proglasio luzerima...intelektualce an ženeral (što kažeš na moj francuski?)

Pa i jesam. An ženeral. Ali kvazintelektualce. Da se ne ženiraš. Ženo.

čovječe...sad vidim koliko smo kompatibilni...ja ću tebe učiti (neću te naučiti) orgazmu , a hoćeš li ti mene učiti (iako sumnjam da ćeš me naučiti) ronjenju na dah)kakve su nam šanse da postanemo inkompatibilni?

kronični, govorim kako ja vidim stvar. kako jest, to naslućujem. kako bi trebalo biti, eh, to stvarno ne znam. nisam sigurna koliko je moguće fiksno postaviti ulogu u svijetu bilo kome/čemu, pa tako i intelektualcima i intelektualizmu. nekako, čini mi se da se stvari u vremenu mijenjaju. time i shvaćanja o njima. netko zna izvrsno operirati mozak i najbolji je u tome. ako bih trebala operirati mozak, željela bih da to čini ta osoba. no sama činjenica izvrsnosti ne čini ju u mojim očima intelektualcem. s druge strane, kritika bitka, konzistentni pogledi na život, to mi je smarajuće. takve ljude ne doživljavam intelektualcima nego počesto tek seratorima.

dobra večer dame i gospodine, zahuhtaste se?

zahuktaste se, dear a.

K-amelijo. Samoproglašena kompatibilnost. Još uvijek treba provjeru! Kćeri ribarova. Sve si rekla. I to pametno. Pa ću se samo složiti.

Angelver. Draga. Jesmo. Da. Nažalost od krivih stvari. (kad ja baš moram o nekom sranju. stavit post. a ne o multiplex orgazmu. i tako to!)

možda si mi baš dao ideju, hm, ajde da vidim, i nisam mislila na gramatiku, već na romantiku, spri što uvrijedih Vas, s neznanjem svojim, ali možda ipak....ma ne neću o tome večeras o korijenu i ... to me večeras boli jako