na skroz neodređeni način...

Ušla sam u lift sama, u ogledalu sam popravila frizuru i poravnala suknju. Okrenula se iz poluprofila, bacila pogled u ogledalo, odmjerila sve od glave do pete. Bila sam zadovoljna.
Spustila sam se u prizemlje, u lokalni kafić.
Sjela sam za šank i naručila kavu. Ostat ću jos nekoliko sati u uredu.
U ruci sam vrtila mobitel i počela razmišljati. Hm…još imam zadnji mms u inboxu. Nasmješila sam se.
Spustila sam jednu nogu na pod, druga je ostala prednjim dijelom štikle naslonjena na prečku barskoga stolca.
Točno znam kako bi se osjećala da se sad okrenem i vidim te u dnu kafića, zavaljenog u kožnu fotelju. Onako visokog, u odijelu, prekriženih nogu i sa smješkom na licu.
Imala bi grč u želucu. Od treme, od uzbuđenja, od radosti konačnog susreta…da, to sam ja. Baš takva kakvu si me zamišljao.
Pitam se samo…što me to k tebi vodi?

??? i ja se to pitam?

prva riječ,jel dinamička?:)

M. ne rimuje se s tom riječi :)

Marino, jel ti to mene pitaš il nju?

znatizelja od nje krece u nesto vece:)

Onda Marino kreći, možeš bit i drugi i treći

nisam ja ni visok niti nosim odjela to je neki visji rang gdje moga figura ne bi nikad sjela:)

Ajd Marino ne budi sapet, mala je za pet, iako možda laže ali tako nick kaže.

mala je stvarno dobra,vjeruj ali odavno u braku pa ne pomisljaj

Sviđa mi se tvoj blog,jer voliš lagano divlje ljude?