Zvjezdana prašina...
Latice ruže što uvenule su podsjećaju na davne dane... Miris je nestao. Boja se promijenila. Mrak.... Ipak sjećanja ne blijede premda su nekad namjerno potisnuta iz dobro znanih razloga....
Noćas je mjesec bio pun. Noć nije bila poput one... Kap vina na usnama pomješana s zrnom otrova. I pustoš koju ostavlja vjetar za sobom.... Duša je pusta.... Istrgnuto korjenje iz života zemlje. Smrt....
Kad se nebo otvori i natopi napuklu zemlju što žedna je... Kiša će padati dugo, dugo... a njezine kapi spojit će se u rijeku sjećanja. Zvjezdana prašina i njezin trag pomješan sa zrnom mirisa... Magla koja priječi pogled u daljinu.... u nebo posuto zvijezdama....
Jutro je.... i sunce je na pomolu.... Miris proljeća osjeća se u beskraju....
29.02.2008. u 9:27 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara