You have new mail

Sve je više ljudi koji se dobro osjećaju sami
Tradicionalno partnerstvo u suvremenom društvu nije jedini način postizanja sreće
Melita je 32-godišnjakinja koja živi s roditeljima i bratom. Primanja su joj prosječna, posao isto takav prosječan u kojem niti ima mogućnosti nekog napredovanja, niti je to posebno interesira. Iako tridesetogodišnjaci ni ona ni brat koji također radi nemaju u dogledno vrijeme nikakvih želja za preseljenjem iz roditeljskog doma. Melita nije u vezi već duže vrijeme. Nakon što je prije nekoliko godina prekinula sa dugogodišnjim dečkom nikako da pronađe onog pravog. Jer, stvari na koje prije nikada nije obračala pažnju sada je užasno smetaju.
Na kompromise je vrlo malo spremna, a već je i sama uvidjela da je postala vrlo izbirljiva. Čak i kada je na samom mogućem odabraniku ništa ne smeta, vrlo je vjerojatno da joj neće odgovarati njegovo društvo. Iako načelno nije protiv romantične veze, nije razočarana što nije u vezi, a u svakom slučaju radije je sama nego da zbog nekoga mora mijenjati sebe ili svoje navike.
Melita uživa u svojoj samoći, voli odlutati sama sa svojim mislima, i rijetko joj je kada dosadno. Prijateljstvo cijeni i vrlo joj je važna njena šačica dobrih prijatelja. Puno važnija no Gospodin Pravi. Je li Melita previše egocentrična pa zbog nesklonosti ikakvom kompromisu žrtvuje ljubavni život ili je jednostavno zrela osoba koja zna što želi, a što ne u životu.
Prije nekoliko godina pojavio se i stručni termin za takve pomalo neobične zaljubljenike u život kojih je danas sve više. Engleski je naziv quirkyalone i vrlo ga je nespretno prevoditi a doslovno znači neobični ili specifični samci. Termin je skovala izvjesna Sasha Cagen 2000. godine i opisala ga potom u knjizi »Quirkyalone: A Manifesto for Uncompromising Romantics« ili »Quirkyalone - Manifest beskompromisnih romantičara« i time je, kaže psihologinja Tamara Dabić, jednom dijelu ljudi donijela veliko olakšanje: »Meni zacijelo jest. To je bio jedan od trenutaka koji se pamte čitav život. Jedan od onih trenutaka u kojem pamtite i sliku, i ton, i misao, i osjećaj, i mirise... Bilo je ljeto, uživala sam u jednom od meni dragih solo ljetovanja na Silbi. Nisam vjerovala, do tada, da čitajući dnevne novine mogu doživjeti ushit i oduševljenje uvida, intenziteta ravnog onome o kakvim čitamo u duhovnim knjigama o meditaciji, kontemplaciji i sličnim vrijednim praksama. Već način kako je riječ quirkyalone zavibrirala u meni podigao je priličnu prašinu. Čitajući dalje, redak za retkom, imala sam osjećaj kao da netko piše o meni. Sekunda nevjerice i lavina olakšanja i ushićenja, mogli bi se svesti pod nazivnik - za ono kako se osjećam cijelog života postoji naziv. Nisam jedina. To kako se osjećam i što jesam je OK! Koliko god radili na sebi, i bili više ili manje ostvareni, svima nam je potrebna neka vrsta potvrde da ono što činimo i ono što jesmo, jest u redu i ja sam ju tada doživjela«, opisuje Dabić svoju spoznaju da je quirkyalone.
Prema wikipediji, quirkyalone bi bila osoba koja se dobro osjeća sama. Ne protivi se biti u vezi, ali radije daje prednost tome da je sama umjesto da je s nekim samo zato da može reći da je u vezi ili zato jer se to od nje očekuje. Postoji i lista slavnih quirkyalonera pa su tako neki od njih Cher, Kleopatra, Ivana Orleanska, Katharine Hepburn, Oprah Winfrey, Oscar Wilde, Morrissey, George Clooney... U svakom slučaju, riječ je o osobama koje se dobro osjećaju kada su same, bilo da su u vezi s nekim ili ne. Osim što su otvorene prema mogućnostima koje život pruža, optimističnog duha, kreativne, posjeduju vrlo osebujne osobine i senzibilitet koji često nadilazi status bivanja u paru. Quirkyaloneri uživaju u trenucima samovanja i svojem svijetu, trebaju ga, ponekad i žude za njim, da bi se osjećali ispunjenima. Ako zavirimo na trenutak u TV svijet tada je savršeni primjer quirkyalonera Ally Mc Beal, odvjetnica u istoimenoj seriji koju većina smatra čudnom ako ni zbog čeg drugoga onda zbog doista razgranatog unutarnjeg svijeta koji živi.
»Takvi ljudi prijateljstvo stavljaju visoko na ljestvicu svojih prioriteta, smatrajući ga jednako važnim kao i vezu, a ponekad čak i važnijim. Ljudi nemirna i neovisna duha, pomalo ekscentrici, sanjari, svestranih interesa, otvoreni za nove mogućnosti, životu pristupaju kao eksperimentu u kojem su sami svoji ispitanici, opiru se stereotipima i obrascima, uviđaju da živjeti van postavljenih obrazaca često daje osjećaj slobode i ispunjenja, djelomično su introvertni - imaju sposobnost da sami sebe zabave/ispune svoje vrijeme, postave vlastiti kodex ponašanja i žive u vlastitom svijetu, ne kamufliraju svoju individulanost - oni su jednostavno nekontrolirano i beskrompromisno svoji», objašnjava Dabić.
Takve ljude tako nećete čuti da kažu za svog partnera da je njegova polovica jer se sami smatraju cjeloviti, pa partnera ne doživljavaju kao nekoga tko će ih ispuniti. »Kad je partnerstvo u pitanju, takvi ljudi imaju vrlo jasne kriterije i radije se odlučuju biti sami nego u vezi koja nije ispunjavajuća, zadovoljavajuća i podržavajuća za njihovu osobnost. Protivnici su opsesivnog bivanja u vezi, samo zato da ne budu sami. Njihova cjelovitost je u njima samima i u osobinama i vrijednostima od kojih su sazdani. Partnera doživljavaju kao ravnopravnog pojedinca, jedinstvenu osobu s kojom ulaze u odnos zajedništa, podrške, uvažavanja, poštivanja, suradnje, zajedničkog stvaranja, svega onoga što volimo nazvati ljubav. Partnerstvo doživljavaju kao dinamičan odnos u kojem svatko ima prostora da bude najbolje od onoga što je«.
Ti ljudi će vrlo kritički razmišljati o braku, sami će isplanirati i platiti svoje vjenčanje ako će ga uopće biti, nikada neće koristiti množinu »mi« kada razgovaraju o svom partneru, podržavaju partnerova prijateljstva van odnosa, a nikada neće klonirati interese jedno drugog jednaklo kao što neće ni patiti od krize identiteta kad prekinu vezu. Ipak, upozorava Dabićm, ti ljudi su skloni i pogubiti se kad se približe romantičnoj vezi, jer u svojoj izbirljivosti potraga za partnerom može postati potraga za svetim gralom, pa tako sresti nekoga tko odgovara nnjihovim težnjama poprima epske karakteristike.
Dabić koja sebe smatram rođenom quirkyalonericom, iako je svjesna da se njen quirkyalonerizam razvijao kombinacijom onog što je nosila u sebi i njenih iskustava kaže da su znakovi da ste rođeni kao neobični samac to što od rane dobi imate osjećaj da ste drugačiji, u sjećanjima na djetinjstvo ostaju slike u kojima ste se voljeli igrati sami, te sami sebe zabavljati fantastčnom maštom. Karakteristične radnje koje ispunjavaju takve ljude u djetinjstvu su crtanje i zamišljeni prijatelji. Međutim, takvi ljudi imaju i jake prijateljske veze, a skloni su graditi identitet kroz prijateljstvo. Većinom se tek kasnije u životu otrkivaju kao ljubavnici, a također imaju gotovo stalan osjećaj otuđenosti. Neki otkriju vlastiti unutarnji svijet i otkriju da su nazadovoljniji sami sa sobom u periodu kad prekinu s partnerom jer osjete doživljaj olakšanja, otkrivanje svih ljepota samovanja koje su ranije bile nepoznate, uživanje u samovanju. A onda što su duže sami, standardi su im sve viši. »Oni će bez problema dovesti u pitanje vjerovanje da je tradicionalno partnerstvo jedini način podizanja djece i postizanja sreće«, objašnjava Dabić.
Sasha Cagen i njeni suradnici proveli su internet istraživanje prema kojem se 62 posto žena i 38 posto anketiranih muškaraca prepoznalo kao quirkyaloneri, pri čemu je razlog znatno višem postotku žena to što one možda lakše osvijeste određene osobine kod sebe, više su introspektivne i više istražuju.
U svakom slučaju ako ne pripadate onima koji gutaju sjajne magazine koji populariziraju mlade slavne parove s fotografijama njihovih extravagantnih vjenčanja, ukoliko vaše samopouzdanje nije narušeno slikom Botoxom ispeglanih faca koje osuđuju starenje, ako ne padate na izdanja tipa kako pronaći čovjeka svog života, što muškarci zaista žele ili poželjni muškarci i kako ih pronaći, odnosno u verziji za muškarce: što žene vole ili kako osvojiti koma neobični samac koji se osjeća dobro u svojoj samoći.

dugačko... ali ne i nezanimljivo...

Vrlo interesantno!Šteta što će malo ljudi ovo pročitati....a bilo bi im lakše....

Ah, zaboravio sam dodati link na dnu... Tekst je preuzet sa Vjesnika

http://www.vjesnik.hr/html/2008/03/01/Clanak.asp?r=pis&c=1

jedino mi je malo čudno to stanovanje s roditeljima, s obitelji. u većini odrednica sam se pronašla, ali mislim da bi me dovelo na rub očaja da živim sa starcima, a smatram ih ok ljudima. ok kad se ne može drugačije, ali...

svatko želi da mu bude bolje i nitko ne želi da mu bude lošije...

svi ljudi sve znaju :)

...ja imam 42 godine..i sama živim takvim životom...ali da bi do toga došla puno sam morala raditi na sebi...
sretna sam..duhom i tijelom..
ali,naravno,mnogima čudna ... :)

holi: 36 godina i, da, čudna sam. ali, dosta zadovoljna :)

mislim da je opisana 32godisnjakinja zapravo lijena neambicionzna samoljubiva glupaca. ako je zadovoljna sa time da sa 32 godine zivi kod roditelja i ima prosjecna primanja onda je stvarno zalim. ali kaj ces? ima nas svakakvih. shvatiti ce kad ce imati 40+ i kad ce njezine prijateljice npr. za bozic biti sa obitelji, a ona ce sjediti doma sama. lako je sad kad ima 32 i jos hrpa ljudi iz njezinog drustva nema svoju obitelj pa joj je dobro. ali polako ce ljudi iz tog drustva imati svoju obitelj i nece moci sa njom provoditi nove godine, bozice, rodjendane i slicne pizdarije jer ce se baviti svojom djecom i partnerima. i onda ce lagano poceti piti antidepresive.

slažem se sa djapichem definitivno...32 godine i živjeti sa roditeljima,naravno da je to krasno,ali stara zafrči rukave i pobrini se da ne budeš teret njima bez obzira na tu plaću koju daješ,ako daješ u kuću...ma meni je to smiješno...mada su austrijanci neosjećajni,poštujem ono njihovo:imaš 18,nađi posao i uzdržavaj se!

doktore, antidepresivi su lažnjak :)

rsk-jesu lažnjak,ali se piju....

ima neka priča o tome da tzv. adolescentske krize u zadnjih desetak godina 'pucaju' ustvari između 30-35 godine života (slovenci imali neko istraživanje). ili se ljudi vraćaju starcima (propali bakovi, veze), ili procjenjuju da je najbolje ostati u 'obizeljskom gnijezdu', najsigurnije. ne znam koliko je to točno, ali evo...

ribarastarogavanbracnodijete, ti to iz vlastitog iskustva ili?

mislim na antidepresive.

cool: i to navodno jako puno... depra, čitam danas u novinama, četvrta bolest na svijetu. kažu, za 10ak godina bit će druga po čestoći pojavljivanje... zayebano...

ne, doktore. piše u novinama nešto o tome..

onda si trebala cuti i reakcije doktora na tu vijest. uglavnom su rekli da je to sve jos neprovjereno.

moguće da i psihijatri, napokon, imaju pravo :) i, moguće, da je to o placebu samo marketinški trik za novu generaciju takvih lijekova. ipak, zanimljivo mi je bilo kao podatak :)

... "bravura je živit brez lavura".

dAD-rekoše i ispisaše recepte za kemiju ali ne i za život...

kulroler, kuzim kaj zelis reci ali iskreno nisam raspolozen ovdje na blogu voditi intelektualne rasprave. tu sam da govorim o pivi, parizeru i drkanju :))

budi ti draga melita solo,to ti nitko ne brani,ali se hvali svojom samoćom i kako ti ništa ne nedostaje pod svojim krovom

g dr opet ne pazi na svoj jezik,kad se obraća ljepšem spolu

http://bojca.blogspot.com/